Evo čuli smo u prvom čitanju da se Božji izabrani narod, Izrael, nalazi na pragu novoga života, ali i na pragu novih izazova koji stoje pred njima. Pred njima jest novi život, drugačiji nego što su ga vodili do sada. Iza njih je, da tako reknemo, 40 godina teškoga putovanja kroz pustinju, muka i neizvjesnosti, ali i veličanstvenih susreta i veličanstvenih iskustva Božje ljubavi i Božje skrbi za taj Njegov narod. Usprkos svega, kako god bio težak taj put kroz pustinju i kako god bio dugačak taj put kroz pustinju, narod je na određen način bio zaštićen, kao narod i kao vjernici, upućeni jedni na druge, jer to je bio jedini način da prežive sve nedaće. Izlaskom iz pustinje i prelaskom preko je rijeke Jordana ulaze i ući će u novi svijet. Ući će u novu situaciju. Pred njima će biti novi izazovi. Susret će se s velikim problemom, ne tolikim kako osvojiti zemlju koja je pred njima, kako pobijediti one koji su tamo, već će tamo susresti ljudi koji su drugih vjera, ljude koji su drugih običaja, ljude koji imaju drugačije ljestvice vrijednosti, drugačije razmišljaju, imaju druge propise, imaju druge zakone. Prijeti opasnost da se njihova vjera, dakle vjera Božjeg izabranog naroda, jednostavno razvodni u toj novoj situaciji, pa se utopi u običaje naroda kuda dolaze, običaje zemlje u koju ulaze. Može se dogoditi da im božanstva religija naroda koji je tamo bio, propisi vjernički i društveni budu simpatičniji, privlačniji, nego što su to njihovi. Stoga ih, čuli smo u današnjem čitanju iz Knjige Ponovljenoga zakona, Gospodin upozorava na koji način će biti prepoznati i na koji način će sačuvati svoju vjeru, ili ono što bi smo danas rekli, na koji način će sačuvati svoj identitet, ono po čemu su oni drugačiji, ono po čemu su oni posebni. Zato im Bog kaže, čuli smo, držite i vršite Zapovijedi. Upravo do držanju i vršenju Zapovijedi razlikovat će se od drugih, ali sačuvati svoju samosvojnost, sačuvati ono što jesu. Dakle, Božji Zakon, Bog ih upozorava, neka bude u središtu vašega života, u središtu onoga u čem ćete graditi svoj osobni i narodni život. Uprisutnimo li ovu Božju Riječ i ovu Božju poruku i prihvatimo li je kao Božju poruku danas nama, ovdje okupljenima, ponajprije nama koji smo se okupili, onda se možemo pitati koji je naš identitet? Što je ono što nas kao kršćane i katolike označava i čini drugačijim i čini prepoznatljivim u svijetu u kojem živimo? Pokušajmo odgovoriti na to pitanje bez uobičajenih floskula koje smo i u Crkvi naučeni, a to je ljubav, bratstvo, sestrinstvo i te stvari. Svi ljudi su pozvani na zemlji biti dobri, i vjernici i nevjernici, ljudi svih religija i bez religija. Svi su pozvani na zemlji sestrinstvo i bratstvo, stvarati zemlju ugodnim mjestom za boravak čovjeka. Dakle, to su svi pozvani, ne samo kršćani, svaki čovjek. Pa dobro onda možemo reći, a što je to što mene kao vjernika i katolika čini posebnim? Što daje meni moj identitet? Što je to? Prvenstveno mislim na naš odnos prema vremenu u kojem živim. Usudio bih se reći, da nas određuje naš odnos prema Danu Gospodnjemu i prema središnjem događaju toga Dana Gospodnjeg. To je ona razdjelnica koja nas čini prepoznatljivim u ovome svijetu. Nije humanizam. Humanih ljudi imate i izvan Crkve i humanijih nego što su u Crkvi. I izvan Crkve imate ljudi koji više vole druge ljude i poštuju, nego što to mi činimo. Dakle ono što je razdjelnica po čemu smo mi prepoznatljivi jest naš odnos prema Danu Gospodnjem ili onom što zovemo nedjeljom i u središnjem događaju te nedjelje to je Euharistija i Misa. Samo Gospodinu u svojoj zapovijedi kaže "Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji!" To znači da ga zajedno sa mnom činiš svetim, činiš posebnim. A u čemu je posebnost Dana Gospodnjeg za nas? Jest Euharistija! Dakle, Bog određuje u svojoj zapovijedi da svetkujemo Dan Gospodnji, a naša zajednica, kojoj krštenjem pripadamo, određuje na koji način ćemo to činiti, pa to ćemo činiti tako da svetkujemo Euharistiju i da se i odmolimo, dakle da se osvijestimo. Možda nismo svjesni ali mi kao narod Božji nalazimo se isto tako, kao i stari Božji narod, pred izazovom, pred ulaskom u jedno novo vrijeme, u jedno novo doba koje stvara neke svoje vrijednosti kojima smo izloženi. Mi živimo u tom svijetu, nismo zaštićeni nekim staklenim zvonom, živimo, ušli smo, ulazimo u taj svijet, taj svijet je oko nas sa svojim propisima, sa svojim zakonima, sa nekim svojim vrijednostima. I moram priznati da su te svjetske ponude privlačne, privlačne su. Da nisu privlačne sigurno ne bi ljudi ostavljali svoje, svoju vjeru i prihvaćali te vrijednosti koje svijet nudi. Zato i za nas vrijede ove Božje Riječi izgovorene starom narodu. Dakle, oni su bili svjesni, kad su ulazili u taj svijet, što nose i kud ulaze, da im je jedini spas da sebe sačuvaju, držati se Božjeg Zakona. Tako i nama držati se Božjeg Zakona. Bilo je jasno da neće biti lako oduprijet se, što je vrijeme kasnije i pokazalo, da će mnogo puta pasti i posrnuti taj Božji narod. Ali Bog je rekao, kad dođete u kušnju uvijek se sjetite što je Bog činio za vas. Uvijek se sjetite da u svim tegobama, u svim problemima kroz koje ste prolazili, da je Bog bio s vama. I onda kad vam se činilo teško, kad vam se činilo da je Bog odsutan, Bog je bio s vama! On, njihov Bog. Ni nama kao vjernicima, katolicima, nije lako i uvijek postoji opasnost da duh svijeta uđe u nas, da odstupimo pod pritiskom duha svijeta, da odstupimo od Božjeg Zakona i da počnemo gubiti svoj identitet. I postoji uvijek opasnost da Božje Zakone i Zapovijedi pokušavamo prilagoditi sebi, pa često put možemo čuti i od vjernika i kršćana, da danas Isus živi On bi to drugačije rekao, On bi to drugačije izveo. Ništa drugačije ne bi! Božja Riječ nije prilagodljiva vremenu i situaciji. Zato Isus upozorava u današnjem Evanđelju: "Ni zarez, ni potezić ne smije se promijeniti u Božjoj Riječi u Božjoj poruci!" Dakle, nema prilagođavanja, nego i time ću završiti, vrijedi i za nas danas: "Vršite i čuvajte Božje Zakone i Božje Riječi, po tome će se mjeriti veličina vašega Boga, po tome će svijet vidjeti da vjerujete i držite prave zakone, da vjerujete pravome Bogu! Amen!
Propovijed vlč. Lovre Zaplatića, župnika Župe Svetog Ivana Krstitelja, Rečica:
