Homilije

Šesnaesta srijeda Velike pobožnosti svetom Josipu, 3. svibnja 2017. – homilija vlč. Jože Pavlakovič

Drage dame i gospodo vatrogasci, dragi vjernici i svi što smo se tu okupili u vašem Nacionalnom svetištu svetog Josipa, u tjednu kada smo u ponedjeljak proslavili baš imendan svetoga Josipa radnika, a danas na dva apostola, Filipa i Jakova, pred našim vatrogasnim zaštitnikom svetim Florijanom.

Drage dame i gospodo vatrogasci, dragi vjernici i svi što smo se tu okupili u vašem Nacionalnom svetištu svetog Josipa, u tjednu kada smo u ponedjeljak proslavili baš imendan svetoga Josipa radnika, a danas na dva apostola, Filipa i Jakova, pred našim vatrogasnim zaštitnikom svetim Florijanom. Pa kada smo u mjesecu svibnju, kada cijeli mjesec slavimo našu Majku Djevicu Mariju, pa kada smo u tjednu molitve za duhovna zvanja koji će biti u nedjelju, svjetski Dan molitve za duhovna zvanja, Nedjelja Dobroga Pastira. Pa, kad ćemo u drugu subotu proslaviti 100 godina što se ukazala Djevica Marija u Fatimi. Toliko je toga u tom tjednu, u tim danima, da ne možemo sve nekako okupiti kada bi svaku stvar posebno probali tu razmatrati, ne bi nam bilo dosta par sati da bi došli do kraja. Ali, ipak, za ova dva apostola znamo. Čuli smo sada u Evanđelju da Filip pita Isusa neka im pokaže Oca pa bi im onda bilo lakše. Isus mu odgovara: "Ako si mene vidio, koji mene vidi, vidi moga Oca. Nemoj mi govorit, pokaži nam kad Ga vidiš, kad smo i ja Otac zajedno!" A Jakov, apostol mlađi, bio je rođak od Isusa po Mariji, i prvi je dao život u Jeruzalemu, bio je prvi biskup u Jeruzalemu, oko 62. godine ga je Herod dao smaknuti. Dakle, to su prva ta jako važna apostola koji nam, ovaj Filip da nam Isus još jedanput reče da je On i Otac Jedno! I kada smo mi sa Isusom onda smo zajedno i sa Bogom i tako dalje. A, ovaj koji je dao prvi između apostola život, da je tako posvjedočio za svoju vjeru u uskrsnuće i život u Isusa Krista i vječni život. A sveti Florijan, nekoliko kasnije u III. stoljeću, gore na sjeveru Austrije, prihvatio je vjeru kršćansku kao rimski vojnik, oficir. I, kad su tražili da vjeru zataji, nije htio, pa su mu svezali kamen oko vrata i bacili ga u bavarsku rijeku i tako je posvjedočio za svoju vjeru, za našu vjeru, zgob toga što su ga bacili u vodu, imamo ga vatrogasci za svojega zaštitnika, jer vatrogasci bar onda kada su počeli prije 130-140 godina ta dobrovoljna vatrogasna društva ili obrane prema vatri se sklapati, onda je bilo sve bilo jako ovisno o vodi, a sada znamo svašta drugo ima da bi se sukobili s raznim opasnostima i nevoljama koje se događaju u našem životu jer smo došli do toga razvoja. Dakle, sveti Florijan. A sveti Josip, zbog njega smo najviše danas tu. Za njega znamo dvije stvari iz Evanđelja da je bio, tako su rekli kad je došao u svoj grad u Nazaret, pa kako, od kuda tome čovjeku to sve, zar nije on sin Josipa tesara, zar nije Njegova Majka Marija tu i njegova braća i sestre zar nisu tu. Od kuda njemu sve to? A s druge strane, kad se trebao Isus roditi, kad je Josip vidio što se dogodilo s Marijom, pa nije znao o čemu se točno radi, kaže da je bio pravedan i da je razmatrao šta učiniti, vidi da Marija mu se nekako iznevjerila i onda nakon dugo razmatranja i molitve i muke, donese odluku da ju da ipak potajno otpustiti da se može vjenčati s onim kojega voli više od njega, tako je on vidio. I poslije u snu, mu anđeo kaže, ne boj se uzeti svoje Zaručnice Marije, jer ono što je začela je od Duha Svetoga, rodit će Sina kojemu daj ime Isus, što znači Bog spašava i budi mu kao otac i prihvati ga. Dakle, imamo dvije stvari, bio je običan čovjek, nije bio svećenik, nije bio neki činovnik, nego obični radnik i s druge strane pravedan i nije želio da povrijedi onu ženu koju je tako strašno volio, nego joj je htio omogućiti da živi tako kako misli da je bolje za nju. I poslije se okrenuo tako kako se okrenuo. Znamo o Josipu svega i svašta, ali bitno je to da je bio pravedan i da je bio radnik! Vidite, mi svašta pokušavamo, imamo svakojakih teškoća, znamo, ne trebamo sada tu razmatrati kako živimo, svki dan toliko vijesti, imamo telefone u džepu i uvijek ti netko priča kako je nešto teško. Ali, gledajte, pred 100 godina je došla Gospa, Kraljica Mira, Djevica Marija u Fatimu. Troje djece je bilo tamo i zamolila ih je da bi molili za obraćenje svijeta i da bi molili da se I. Svjetski rat nekako okonča. I poslije je molila da neka kažu papi da neka posveti Rusiju Njenom Bezgrješnom Srcu, da se tako spasi svijet velike nevolje. Pa su nekako oklijevali i pape i ovi drugi i znamo što smo doživjeli toliko godina zbog toga što nisu onda napravili onako kako Gospa kaže. A 1984. godine sv. Ivan Pavao II., on je ipak poslušao Luciju, i posvetio je sve narode Rusije Marijinom Bezgrješnom Srcu i odmah su se počele stvari mijenjati. A vidite sad smo, baš, samo još treba upaliti štapić i III. svjetski rat bi lako počeo. I, zašto onda ne bi iskoristili tu stogodišnjicu kada nam dolazi Gospa u susret? Zašto se ne bi onda mi posvetili i zašto ne bi mi onda molili za to i da se za to žrtvujemo. Tako da imamo velikoga razloga da se stvarno Gospi preporučimo. I kako ćemo to najlakše napraviti? Baš kako je radio i sveti Josip, on je bio, kaže, pravedan, ništa nije promijenio, baš je dao na ruku da bude zaštitnik svojoj ženi, a i svojemu štićeniku Isusu Kristu. I kada god mu je anđeo u snu rekao, stani, idi brže bježi u Egipat, ili poslije, dođi iz Egipta natrag vrati se, i tako dalje, uvijek je slušao, slušao je Boga! Slušao je poruke iz nebesa! I onda je i normalno i uspio. I gledajte, sada, što ima sveti Josip s nama vatrogascima? Mislim da ima jako puno, mnogo više nego sveti Florijan kojega imamo zbog te vode, zbog te mučeničke smrti tamo, normalno je da se on za nas i moli i brine i zaštita nam je, ali uzor kako treba raditi i kako rade vatrogasci je baš sveti Josip! Bio je pravedan i radnik i bio je odan i predan u onome što ga je Bog pozvao! Tako smo se i mi vatrogasci odlučili da budemo predani, predani svojemu društvu, predani onome čovjeku kada je u nevolji, kada se nešto dogodi. Tu, u Karlovcu, ste na četiri rijeke, sigurno imate vi možda više borbe sa vodom, nego sa vatrom. Znamo kada su poplave, mi smo gore sto metara iznad Kupe pa se ne trebamo bojati, a tu znamo kako je teško kada se dignu sve rijeke. Moramo se potruditi i moramo žrtvovati što više. A kako kaže velečasni na početku, bez vatrogasaca bi bilo jako dosadno na tome svijetu, tko bi organizirao tolike zabave, tko bi organizirao druge stvari. Dakle, nije to samo da se borimo protiv vatre, protiv nedaće, da se borimo i protiv onoga što obično odvuče u stranu, kad nema šta radit, kad nema se s čim zabaviti, onda lako počneš raditi svega i svačega. Gledajte, mi smo u ponedjeljak proslavili jedanaestu godišnjicu što u mojoj župi radi komuna kao kod Svete Obitelji, kod svetog Josipa, za odvikavanje od droge od alkohola od kocke i svega onoga što ne valja u životu. Vidite vatrogasci, moramo ispunit, kada bi ovi ljudi koji ulaze samo po gostionama pa i negdje drugdje, kad bi išli na vježbe, kad bi išli na parade, sigurno bi mnogi izbjegli to. Premda se tu sada ne trebamo jako držati pametni, i mi i vatrogasci možemo si koje pivo, koju čašu vina ispiti i tako dalje. Ali, ipak, naša prva nakana je činiti dobro i činiti to dobro za badava, dobrovoljno i svoj doprinos dati da bi nam išlo, kad bi trebalo nabavit alat, neki auto, nešto drugo, uvijek, pa tko će prvi, najprije baš moramo sami, pa onda tko još drugi pomogne. Tako da kad bi bio sveti Josip sada, sigurno bi bio utemeljitelj kakvoga društva, ne sigurno jednoga društava kao ja, bio bi sedamdeset društava, sve nas on podupire. Zato, hvala Bogu da smo danas tu, da smo došli taj tjedan i da sutra slavimo svetoga Florijana, pa u nedjelju dođemo na misu i tako dalje. Ispričavam se možda sam vam vaš hrvatski malo pokvario, ali nadam se da smo se razumjeli. Amen!

Propovijed vlč. Jože Pavlakoviča, župnika Župe Stari trg ob Kolpi, Slovenija:

 

Čitaj dalje

Vlč. Špiljak iz Mahična vodio misno slavlje u Josipovu svetištu

Policijska uprava karlovačka uručila zahvalnicu karlovačkom dekanu monsinjoru Antunu Senteu za nesebičnu pomoć i uspješnu suradnju

Župni listić 33. nedjelja kroz godinu 17.11.2024.