Homilije

Uskrs, večernja sveta misa, 16. travnja 2017. – homilija preč. Matija Pavlaković

Istraga... Mjesto istrage: Jeruzalem. Vrijeme istrage: prije otprilike 2000 godina. Predmet istrage: Krađa (ili nestanak?) Isusovog tijela. Osumnjičen: sam Isus! (ili njegovi učenici?). Svjedoci: nema ih. (stražari?) Pismeno izvješće nevjernih istražitelja:

Istraga…

Mjesto istrage: Jeruzalem.

Vrijeme istrage: prije otprilike 2000 godina.

Predmet istrage: Krađa (ili nestanak?) Isusovog tijela.

Osumnjičen: sam Isus! (ili njegovi učenici?).

Svjedoci: nema ih. (stražari?)

Pismeno izvješće nevjernih istražitelja:

Isus Nazarećanin, 33 godine, od majke Marije i oca nepoznatoga, koji je prije tri dana bio bičevan, mučen, raspet, kopljem proboden, umro i pokopan, mrtav je nestao iz groba nakon tri dana. Svjedoka nema. Tijela nema. Isusa nema. Prazan grob! Nema mrtvog tijela koje je prije tri dana bilo živo bičevano, mučeno, razapeto, kopljem probodeno i na kraju umrlo na križu. Isus! Prazan grob!

Gdje je tijelo mrtvog Isusa? Ili, gdje je tijelo živoga Isusa? Je li uskrsnuo kako je bilo navješteno ili su njegovo tijelo uzeli njegovi učenici? Od toga dana, svijet se podijelio; na one koji vjeruju u Njegovo uskrsnuće i na one koji ne vjeruju!

No „što je istina?“ Nije rekao samo Pilat u Muci Gospodnjoj nego kaže svatko od nas barem jedanput u životu. Rekli bismo – lako onima koji su vidjeli pa povjerovali jer nekako im je bilo lakše prihvatiti neke stvari, prihvatiti otajstvo, prihvatiti neobjašnjivu datost. Ivan nam u evanđeoskom odlomku pripovijeda o vjeri u otajstvo, otajstvo Isusova uskrsnuća. Ovu teološku misao Ivan izražava s dva čina: vidjeti i povjerovati, koji se međusobno nadopunjuju, jer tko vidi taj može lakše vjerovati, a tko već vjeruje, taj više vidi u onome što gleda. No, da bi čovjek mogao vjerovati potrebna je milost Božja, unutarnji poticaj Duha Svetoga i mala raspoloživost čovjeka, mali voljni čovjekov element. Zato i sam znak, kao što je prazan grob, nije dovoljan za vjerovanje… kao što nije bilo dovoljno ni Židovima koji su gledali Isusova čudesa dovoljno da bi povjerovali.

Toma nije vjerovao dok nije vidio i tada mu je Isus uputio sljedeće riječi: „Budući da si me vidio povjerovao si. Blaženi oni koji ne vidješe, a vjeruju“. Zaista „blaženi oni koji ne vidješe, a vjeruju“… nisu samo riječi kojima je evanđelist tješio kršćane svog vremena, nego su stvarnost i datost koja je prisutna sve do današnjeg dana. Dokaz za njegovo uskrsnuće nećemo naći u nekakvom spletu okolnosti, u znakovima, nego u vjeri, u vjeri u ono što znači Ivanov „vidjeti“… vidjeti Isusa kao Sina Božjega, proslavljenoga, onoga na kojem se očitovala slava Božja. Ivan vidjevši znak praznog groba počeo je vjerovati u otajstvo uskrsnuća; prazan grob nije dokaz, nego znak koji dovodi do vjere u Uskrsloga. Ivan je zbog intimnog zajedništva s Kristom mogao u znaku vidjeti to otajstvo, ali mi danas tražimo dokaze, poveli smo istragu, jer smo djeca skepticizma, jer smo ono što bi Dostojevski rekao ovim riječima: „Ja sam dijete sumnje i nevjere… kakve me strašne muke stajala i stoji želja za vjerom koja je u mojoj duši to zešća što u meni više raste otpor protiv nje…moja je hosana prošla kroz talionik sumnje…“. I doista, ovog jutra željeli bismo razbiti nesigurnost i osjećaj iluzije, jer želimo vidjeti jasno, jer želimo „znati“ na čemu se temelji naša vjera u uskrsnuće. A to definitivno nije prazan grob… nego je utemeljena na ljubavi, na Pismu. Marija Magdalena dolazi na grob vođena ljubavlju, nalazi dignut kamen s groba; preplašena trči apostolima. Ljubav ju vodi da podjeli svoje sumnje, brige i nade. Zatim, tu su Petar i ljubljeni učenik koji trče zajedno do groba. Apostolski prvak, onaj koji predvodi zajednicu i onaj koji ljubi. Taj koji ljubi ne samo da je mlađi, nego je i brži… ne samo u fizičkom smislu. Ljubav mu daje snagu, ona ga goni i čini brzim, neuhvatljivim. Ali ta ljubav je strpljiva, zna čekati… ljubljeni učenik nakon što je prvi došao na grob stoji i čeka… čeka onoga koji ima prvenstvo. Ljubav priznaje službu upravljanja, jer služba bez ljubavi je tiranija, a ljubav bez službe besplodna.

Stoga, danas, odgovor na naše pitanje, na našu istragu, nalazi se u ljubavi i naviještanju. Uskrs se ne može razumjeti bez ljubavi, ali i bez naviještanja i naučavanja Crkve. Iako je kriminalistička obrada još u tijeku, započela je na onaj ili ovaj dan i traje već 2000 godina. I kao da izgleda da ovaj predmet nikada neće otići u zastaru. No… za nas vjernike slučaj je završen.

AMEN.

Čitaj dalje

Župni listić 2. korizmena nedjelja 25.2.2024.

100 hodočasnika iz Slavonije i Dalmacije

Oratorij Josipova obitelj