Draga braćo i sestre, dragi vjernici, štovatelji svetoga Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije! Nekako ga najčešće tako oslovljavamo, makar njegova je uloga sigurno puno veća i značajnija kao uloga odgojitelja, oca, makar nije biološki otac Isusov, ali onoga koji je Isusu kao i svaki drugi otac dao one osnovne pouke o životu, onaj koji mu je bio oslonac, onaj koji ga je naučio raditi, pošteno raditi, trpjeti, onaj koji ga je naučio lijepo se ophoditi i nadasve onaj koji ga je naučio Boga voljeti, Boga se bojati! Dakako, sve je to Isus kao čovjek morao proći. Nemojmo zamišljati Isusa, kao, evo, tu je i sve je u tom trenutku znao i totalno je drukčiji od nas, kao Sin Božji, kao druga božanska osoba definitivno, ali i kao čovjek, jer imao je i tu narav, isti je nama. Prema tome i On je morao proći svu školu života koju prolaze i ljudi. Danas, draga braćo i sestre, sam zaista sretan u ovome svetištu, Nacionalnom svetištu svetoga Josipa koje je prepuno. Mnogi ste, zaista mi je nekako zaista odmah i srce puno vidjeti ovako golemo zdanje prepuno vjernika. To znači ne samo da volite ovoga sveca, nego da s jedne strane dolazite, divite se nasljedujete njegove kreposti, a s druge strane ono što nam je legitimno, na neki način što nam je dopušteno, jest, da dolazimo pred ovoga sveca s našim potrebama, molitvama! Kako su divne ove molitve koje su bile pred početak svete mise, ta molitva krunice, te meditacije, to mnoštvo tih detalja koji opisuju našega sveca kao onoga koji je spreman, tu, u svakome trenutku uslišati naše molitve. Ma tko bolje, tko više od njega? Kad molimo brojne svece onda si nekako i zamišljamo, ne mora tako biti, vjerojatno i nije tako u Nebu posloženo da je jedan bliže jedan dalje, pa jedan drugome govori, ali ovdje imamo doslovce jednoga sveca koji Isusa za ruku drži! Pa nije to mala stvar! Isusa za ruku držati! Makar je češći onaj prikaz kako Josip drži Isusa u naručju svome. Josip čuva Isusa! I kao takav Josip ima vrlo poseban privilegij i posebno mjesto u Isusovom životu, pa vjerujem da mnoge od nas i mnoge naše molitve s kojima dolazimo i koje svecu prinosimo, lako će dospjeti do Isusa. Molitve za našu djecu, kako ne bismo molili za ovu novu generaciju, taj naraštaj koji se rađa, koji raste i odrasta u ovoj našoj prekrasnoj, lijepoj Domovini, ali Domovini koja iz usta nas Hrvata tako često biva okaljana, ružno prezentirana na način da skoro hoće te mlade namjerno potjerati sve, idite vani, ovdje nema posla, ovdje je loša perspektiva. Čuvajmo naše mlade tu gdje jesu! Molimo danas svetoga Josipa neka čuva naše obitelji na okupu, ne trebaju ići u nikakvu Irsku i u nekakve daleke zemlje gdje će zaraditi 50,00 kuna možda više, a biti daleko. Molimo danas za naše obitelji međusobno da ostanu povezane, za muževe, za žene, za naše roditelje. Molimo za posao. Molimo za dobro školovanje naše djece. Molimo osobito za poštenje da vlada u ovom našem hrvatskom narodu. Da ne bi smo olako i često u našim razmatranjima i dolascima na svete mise nestajali u nekim drugim razmišljanjima, naš fokus i naše temeljno zanimanje mora uvijek biti na Riječi Božjoj koju smo slušali! Što to danas nama danas Gospodin poručuje? Koja je poruka iz ovih čitanja koja smo slušali? Primijetili ste, započeli smo pred nekoliko dana čitati Knjigu Postanka, i nekako od samog početka čovjek u toj ljepoti, u milini raja zemaljskoga, gdje je postavljen živjeti, gdje mu je sve dano, odjedanput počinje fantazirati i gubiti se i nestajati i malo po malo se odmicati od Boga. Dakako, grijeh je taj koji razara taj naš odnos prema Bogu! Grijeh je onaj koji uništava nas same i grdi tu sliku našu i sličnost prema Bogu. Grijeh je taj koji uništava sve odnose naše međusobne! Slušamo u prvome čitanju Knjige Postanka, poznati u filmovima često puta prikazani, na slikama isto tako inspiracija mnogim umjetnicima, tako jedan vrlo drastičan događaj koji se dogodio, a to je opći potop. Cijelo čovječanstvo se utopilo! Utopilo se u grijehu! Grijeh je toliko narastao da se da se cijelo čovječanstvo utopilo, da je nestalo svakoga čovjeka na kugli zemaljskoj! Vratit ću se ovoj slici općega potopa i našega patrijarha Noe koji na neki način ima i jedne sličnosti male sa našim svecem svetim Josipom, ali želim jedan drugi detalj izreći, a tiče se jučerašnjega blagdana, odnosno spomendana svetoga Valentina. Toliko je zadnjih godina, a iz godine u godinu sve više i više, a budući da mi vrlo malo naše vjerske pouke primamo u crkvu, vrlo malo našega vjerskoga primamo iz svetih knjiga, iz spisa i tako dalje životopisa svetaca, a jako puno dobivamo iz medija, iz svijeta tog jednog čudesnog današnjega koji nas natapa da ćemo se i sami utopiti slično kao ovaj naraštaj Noin. Jučerašnji svetac, sveti Valentin, ljepotan, glumac kako se to voli reći, to je obično riječ za nekoga koji je uspješan, lijep, zgodan, mlad i nadasve izerotiziran do maksimuma, da je taj dan svetoga Valentina ne znam zašto, uopće ne razumijem kojim povodom je taj svetac u trenutku svoje smrti, vjerojatno nit je mlad, nit je zgodan, nit je lijep, nego je najvjerojatnije starac, ali poprimili smo tu sliku. Primili smo tu informaciju i ona je opće prisutna u našim razgovorima u našim ophođenjima. Ona je postala dio naše kulture, kulture nazovimo to tako. I nedavno kad smo slavili blagdan Božića propovijedao sam upravo na tu temu kako Božić svi slave, slave ne samo vjernici, ne samo kršćani, ne samo oni koji dolaze u crkvu. Slave na osobit način baš oni koji ne idu u crkvu, baš oni koji nemaju nikakve veze sa vjerom i možda su odavno raskrstili s time, ali nitko više ne slavi Božić kao oni! Božić se slavi na televiziji, Božić se slavi na radiju, već od Svih Svetih započne, Božić se slavi po našim trgovima! I, zato govorim da naši vjernici vrlo malo informacija i toga svečarskoga ugođaja prime u Crkvi, a jako puno na trgovima i na televiziji. Pa tako isto i sa ovim svecem, svetim Valentinom. Svijet nudi svoje heroje. Svijet ima svoju računicu! Svijet ima svoje potrebe i nikako se ne smijemo prilagoditi mentalitetu toga svijeta da ne bi svijet promijenio nas, nego mi, sa ovim što primamo ovdje u crkvi, iz ovih sakramenata, mi moramo biti kvasac, sol, ovome svijetu! Mi moramo unijeti svijetlo u taj i takav svijet u kojem mi živimo! Noa! Starozavjetni patrijarh! Kaže za njega, čovjek pravedan i neporočan u svome vremenu. Kad počnemo govoriti o našem vremenu, trebali bi tražiti ljude slične Noi, neporočne i pravedne! Obično danas kada govorimo o odgoju, mladima, roditelji, stariji, s pravom trebate govoriti i poticati mlade, trebate i primiti pouku, od mladih imamo uvijek štošta naučiti. Ali ponekad i sami roditelji i stariji dignu ruke i kažu: "Ma, pusti, pa svi ti danas žive tako. Ma ne treba više, to su neka nova vremena, nema više, svi žive tako!" Ta floskula, ta jedna tako blesava rečenica, ne smije biti prisutna u našim životima! Pa zamislite u vrijeme Noe, rekao sam maloprije, utopili su, utopili su se u svome vlastitom grijehu cijeli jedan naraštaj! Svi! Zašto? Pa, jer su svi govorili "Pa svi žive tako"! Ne žive svi tako! Možda je Noa jedini imao pravo reći to, ali vidimo i iz njegova primjera da i u njegovo vrijeme nisu svi živjeli tako i nisu i nisu svi bili zločesti i nisu svi bili pokvareni i nisu se svi utopili u potopu grijeha! Treba samo imati oči i vidjeti. Treba samo znati promatrati. U današnjem odlomku iz Evanđelja imamo upravo to, zdrave oči! Mnogi imaju zdrave oči, ali svejedno ne vide! Zato taj nutarnji pogled, nutarnje oči koje nam je također Bog dao da njima gledamo ovaj svijet i da ga razumijevamo! Bogu hvala za moje roditelje! Bogu hvala za roditelje mojih roditelja, a tako i svatko od nas neka danas zahvali! Pa Bogu hvala i za roditelje roditelja mojih roditelja i tko zna do kojega naraštaja. Pa nisu oni vidjeli ovaj današnji dan i nisu oni nikada ni vidjeli Boga, i nisu imali tu mogućnost da vide što će biti za sto godina! Ali su vjerovali! Ili bolje, Bog im je otvorio taj nutarnji pogled gdje su stvarno onda mogli vidjeti i proniknuti u ova nova današnja naša vremena! Hvala im za taj dar koji su nam darovali! Hvala im za taj nutarnji pogled koji su nam vjerom prenijeli na nas. Sveti Josip, zaručnik Djevičin, pravedan, bogobojazan, tih, kontemplativan nadasve rekao bih, intuitivan, pošten, miran, skroman, jednostavan! Čovjek sa tim vrlinama, ili čovjek ako nema te vrline, onda treba nastojati da ih postigne, da ih ima, da ih izmoli! Pričaju ljudi koji su prgavi, koji su bahati, koji su temperamentni, koji su nagli, koji imaju te neke loše osobine, obično kažu: "Ma ja sam takav! Pusti me!" Ma, ne smiješ biti takav,! Ne smiješ biti takav! Dakle, moraš ukrotiti te svoje opake sklonosti! I, zato, dolazimo danas ovdje i gledamo našega sveca i divimo se njemu, jer je upravo zbog toga mogao gajiti u sebi odgajati tu nutarnju tajnu, taj jedan osjećaj koji mu je i bio, zapravo, važan i presudan, da je po tome i mogao postati zaručnik Djevičin i odgojitelj našega Spasitelja! Što nam poručuje Josip? Sveti Josip nam poručuje svima: "I vi ste primili Isusa! I vi ste dobili to nevjerojatno dostojanstvo da primite Isusa u svoj naručaj! Čuvajte Ga!" Josip nam poručuje danas: "I vi ste primili Mariju za Majku! I vi ste je primili u svome životu, čuvajte je također i ophodite se prema Njoj i odnosite se kao prema svojoj Majci nebeskoj! Budite obitelj! Čuvajte svoje obitelji! Njegujte ih! Njegujte te odnose unutar svojih obitelji! Tristo trideset godina odkako je naš hrvatski narod ili naš Hrvatski Sabor, bilo je sabora i prije ovoga vremena, bilo je Hrvatske i prije našega vremena, prije ovoga vremena u kojemu mi živimo, bilo je ljudi i prije nas i bit će ih i poslije nas! Dakle, Hrvatski je Sabor odabrao upravo ovoga sveca za zaštitnika našega naroda! I, vjerujem da je upravo njegovim posredovanjem i njegovim molitvama ovaj narod i sačuvan od toliko čestih podjela, od toliko čestih napasti, od toliko čestih nevolja kroz koje smo prolazili, te zahvaljujući baš njemu spašeno i sačuvano naše jedinstvo. Braćo i sestre, možda smo često zatvoreni u te naše svagdanje, svagdašnje probleme ili uspjehe, oduševljeni. Možda smo, nekako zaključani u taj sadašnji trenutak zbog nekakvih žalosnih, teških situacija u kojima živimo, ali rekoh maloprije, pa živjeli su iprije nas ljudi i to odgovorni ljudi, odgovorne generacije i prije tristo i petsto i tisuću godina i nikada ne smijemo smetnuti s uma da je na nama odgovornost, velika odgovornost da to što smo mi primili prenesemo slijedećem naraštaju, da ovu vjeru i ovaj poklon koji smo primili, prenesemo na one koji sada žive da bi oni mogli prenijeti na one nakon njih! Neka nam u svemu tome sveti Josip bude zagovornik kod Boga, ali nadasve neka i nama bude odgojitelj i neka nam pokaže pravi put do Isusa, Amen!
Propovijed fra Ivana Bradarića, rektora Nacionalnog svetišta svetog Nikole Tavelića u Šibeniku, možete preuzeti i poslušati ovdje:
