Sestre i braćo, hvaljen Isus i Marija i sveti Josip s njima!
Malo vam je bilo čudno za odgovoriti, obično kažemo samo hvaljen Isus i Marija, a evo danas smo ovdje u Svetištu svetoga Josipa, pa neki znaju dodati upravo u našem kršćanskom pozdravu i svetoga Josipa. Pa svakako, on je s njima, to vjerujemo i znamo i Crkva nas uči. Ono što je maleno, možemo tako reći pred svijetom, Bog odabire i od toga čini veliko. To na poseban način vidimo na svetome Josipu. On je bio jednostavni, siromašni nazaretski tesar, ali svetac koji je imao posebno odlikovanje. Ta, njemu Sin Božji govori, kao i Bogu Ocu, milo ime Oče, otac. On je svetac koji nije proglašen svetim od jednoga pape, nego od samoga Duha Svetoga koji govori o njemu u Svetom Pismu da je bio pravedan. Jest, sveti Josip, jednostavni radnik, izvanredno velik u Kraljevstvu Božjem, on nije bio nikakav učenjak, a ipak punih 30 godina dolazila je k njemu na pouku Mudrost sama, to jest Isus Krist! Sveti Josip nije bio nikakav bogataš, a ipak mogao je Onome kome pripada čitav svijet, nebo i zemlja, kazati: "Ti si moj"! Isus Krist, Sin Božji, govori svojim anđelima: "Vi ste oji službujući glasnici". Apostolima govori: "Vi ste moji prijatelji". Pravednicima: "Moja djeca". Djevičanskim dušama govori: "Moja zaručnica", a svetom Josipu govori isto onako kao i svome nebeskom Ocu istim imenom "moj oče"! Nadalje, sveti Josip u posebnoj je jedinstvenoj vezi sa Zaručnicom Duha Svetoga Blaženom Djevicom Marijom i kao što zemlja od sunca prima svjetlo, toplinu i proljetni sjaj, krasotu, tako je i sveti Josip primao od Marije proljetni sjaj i krasotu svog djevičanskog srca. Sigurno je njegovo najveće veselje bilo kad je mogao Božoj Majci položiti na srce Božje Dijete Isusa. Nije li ovo i dirljiva slika katoličkih svećenika koji smiju položiti istoga Isusa u svetoj hostiji u srca čistih duša koje Boga ljube! A kako je sretna svaka katolička zaručnica ili žena ako se na svome životnom putu sastane sa čistom požrtvovnom dušom poput Josipove. Sveti Josip provodio je sa Isusom i Marijom život molitve. A tko ima za učitelja u molitvi Božjega Sina i Božju Majku mora i sam postati pravi serafin u molitvi! Mora postići pravi duh molitve! Pravi duh molitve možemo postići i mi sestre i braćo jer i mi imamo u Isusu, Mariji i Josipu uzore i učitelje molitve! I taj pravi Duh molitve možemo naučiti samo u školi Isusa, Marija i Josipa! Sveti Josip svojom jednostavnošću, blizak svim radnicima, osobito očevima obitelji, koji osjećaju težinu života i sve što je povezano s mukom svakodnevnog zarađivanja kruha u znoju lica svog, ipak, život svetoga Josipa nešto je posebno. Tom posebnošću on postaje oslonac svima koji se suočavaju sa životnim teškoćama, neizvjesnostima, neimaštini. Poseban je za naš hrvatski narod koji je u svojoj povijesti kušao gorčinu progona, ubijanja, ratova i razaranja. A sveti Josip je često započinjao život iz ničega. Na putu sklanjanja pred neprilikama od Betlehema do Nazareta, te od Betlehema do Egipta i natrag do Nazareta često je, reklo bi se suvremenim rječnikom bio na pozitivnoj nuli gradeći uvijek iznova on vjeruje i ulijeva povjerenje. To je mogao sveti Josip, muž vjere, koji nam je time postao uzorom vjere i povjerenja ispunivši svoju uzvišenu zadaću na zemlji sveti je Josip uz presvetu Bogorodicu neponovljiva osoba u Crkvi i u povijesti spasenja. Bog je izabrao Josipa, možda ćemo se zapitati "Zašto je Bog svoj izbor usmjerio upravo na tako neznatnog i poniznog čovjeka, a mogao je birati koga je želio?" Rekao bih da takav izbor moramo pripisati činu susretljive Božje ljubavi i brige za nas, činu njegove nježne skrbi za svakoga čovjeka. Sveti Josip, znamo, provodio je sa Isusom i Marijom i život, a i trpljenje! Dakako trpjeti sa Isusom i Marijom i za Isusa i Mariju, čini trpljenje lagano. Sigurno je u trenucima žrtve i boli mislio i govorio: "Za Spasitelja meni je najveća žrtva najslađa!" Kad bi smo ga i u tom kušali nasljedovati sigurno bi smo iskusili da trpjeti sa Isusom i Marijom i za Isusa i Mariju nije teško, jer prava ljubav sve podnosi i sve trpi! Božanska ljubav i trpljenje čini slatkim! Jer istina jest da Isus ne dolazi u dušu bez križa, ali ni križ bez Isusa! I zato što smo bliže križu, što više trpimo, što je borba teža, to smo bliže Bogu, bliže Kristu, bliže Njegovoj i našoj Majci Mariji, a biti sa Bogom, biti sa Kristom, biti sa Marijom, slatki je raj! Sestre i braćo, upravo sveti Josip, kao i svaki nadahnuti umjetnik, tako je i ovdje umjetnik koji je bio nadahnut svetim Josipom pa je izradio ovaj prekrasan kip svetog Josipa koji ima svoju ulogu i svoj značaj, koji prikazuje ozbiljnoga oca, muža, vjernika! I tako svaki na svoj način i u svome vremenu. Doista, svaka crkva, posebno stare crkve, barokne crkve, isto tako koje imaju i umjetnici koji su izrađivali, prikazuju svece. Tako mi pada na pamet, odavde nedaleko možda dvadesetak kilometara, postoji župa koja je posvećena svetome Josipu, Barilovićki Leskovac. Tamo prvi puta kad sam došao kao kapelan iz Duge Rese ispovijedati u tu župu, ostao sam "paf" u toj staroj baroknoj crkvi kada sam vidio glavni oltar svetog Josipa od drveta koji isto prikazuje upravo svetog Josipa koji drži Dijete Isusa u krilu. Ali ne samo to, nego još detalji koji jesu uz centralni upravo kip svetog Josipa i detalji koji prikazuju život svetoga Josipa, naravno bez Marije ne ide i bez Isusa ne ide. S lijeve strane prikazuje zaruke svetog Josipa. To nigdje nisam vidio do tu, nisam bio siguran pa sam tadašnjeg župnika pitao da li to nešto posebno predstavlja? Onda mi je rekao: "Da tu je vitraj kako su zaručeni upravo Josip i Marija". Nešto što nisam vidio. A s desne strane upravo gdje umire sveti Josip, gdje leži, a kraj svetoga Josipa, a tko drugi nego Marija i Isus. Nešto prekrasno što nisam vidio ali to su detalji onoga baroka, ono što je umjetnik htio izraziti zapravo život svetog Josipa. To je nešto što možemo reći za svetog Josipa, on je i upravo i zaštitnik zaručnika, a isto tako i umirućih. Pobožni i sveti život svetome Josipu donosi i lijepu svetu smrt kako spomenuh zaštitnik i svete smrti. Kako lijepo umire sveti Josip,evo meni je ta slika ostala od toga oltara. Majka Milosrđa, osušila je nježno njemu smrtni znoj sa njegova čela, a Isus, posinak njegov, udijelio je božanski blagoslov svetoj duši Josipovoj koja se dijelila od tijela, a sveti Josip srdačno je primio za ruku Mariju i Isusa, naslonio je svoju glavu na Isusovo srce i pošao je kući u vječnu domovinu. Iz davnih misijskih zapisa i svjedočanstva, evo jednoga i primjera jednoga francuskog misionara koji je prolazio na svojim misijskim putovanjima predjelima Senegala u Africi, iznenada začuje iz jedne kolibe poziv: "Velečasni oče, dođite k meni!" Stupi misionar unutra i odmah zamijeti jednog francuskog vojnika nasmrt bolesna od žute groznice kako leži na zemlji. "Ali prijatelju, kako si ovamo došao?", upita on bolesnika. A umirući odgovori: "Molim oče, ispovjedite me najprije, osjećam da ću skoro umrijeti, potom ću Vam pripovijedati svoje doživljaje!" I kad se skrušeno ovaj vojnik ispovjedio, primio bolesničko pomazanje, osjećao se evo prije toga i napušteni vojnik veoma sada ojačan i nakon toga i utješen, ohrabren, smiren, spokojan, pripovjedio je sada on svoj promjenjivi život kako je sve to došlo do toga i kako je uopće došao ovdje u Senegal u Afriku. I pater na to reče: "Moj dragi vojniče sigurno mnogo molio da ti Bog pošalje svećenika u ovu pustinju", a vojnik njemu reče: "Dragi svećeniče, dragi velečasni, ja sam ovu milost očekivao pun pouzdanja!" "Što ti je dalo takvu nadu?" "Moj oče, ja sam kroz mnogo godina molio sa čvrstim pouzdanjem svetoga Josipa, zaštitnika umirućih, da me ne pusti umrijeti bez svećenikove pomoći! Vidite on me je uslišao!" Misionar ganuto odgovori: "Da, tvoje pouzdanje je divno nagrađeno!" Preporuči se jednakim pouzdanjem svetome Josipu, također i sada kad smrt dolazi, da ti otvori vrata Neba!" I već nakon dva sata umirući je otišao u bolji život s onu stranu groba. Dragi vjernici uskliknimo i mi svetom Josipu "O sveti Josipe, daj isprosi svima nama sretnu smrt!" Koliko danas, na žalost, umiru bez sakramenata. Brinemo se o njima o svemu i svačemu, a zaboravljamo ono najvažnije pozvati svećenika da podijeli, da se pomiri s Bogom u sakramentu ispovijedi i primi bolesničko pomazanje, da bude pomiren i spreman za onu vječnost. U našoj smrtnoj tjeskobi i boli molimo svetoga Josipa, pošalji i svima nama još jednom svećenika da nam da Isusa u zadnjoj svetoj pričesti, da i mi pođemo kući u vječnu domovinu slično kao ti sa Marijom našom Majkom, a na srcu Isusovu,
Amen!
Propovijed vlč. Antuna Kolića, župnika Župe Sveta tri kralja, Banija-Karlovac, možete preuzeti i poslušati ovdje:
