Ovo razmišljanje o današnjim biblijskim čitanjima i o današnjem blagdanu koji slavimo, blagdanu Obraćenja svetog Pavla apostola, započeo bih jednim razmišljanjem Pape u miru, pape Benedikta, koji je na jednoj audijenciji govoreći o ovom događaju, zapitao druge i sebe, što je to bitno u ovom događaju Pavlovoga obraćenja? I Papa je dao odgovor.
Nije bitno sve ono što se oko Pavla dogodilo, to da ga je obasjala svjetlost, da je on, kako kaže sveti Luka u Djelima apostolskim, na jednom drugom mjestu, gdje opisuje izravno Pavlovo obraćenje, da je pao s konja, pa kasnije da je oslijepio i tako dalje i ono što smo danas čuli, Papa kaže, da je u cijeloj toj situaciji jedna druga stvar bitna, a to je susret s Uskrsnulim! I to je promijenilo Savla u Pavla! Taj susret koji se dogodio u tim okolnostima u kojima se dogodio. I drugo, ide dalje Papa u svom razmišljanju, i kaže: na pitanje Savlovo: "Tko si ti Gospodine", on dobiva odgovor: "Ja sam Isus kojega ti progoniš!" Između tog odgovora Isusovog i onih progona koje je Pavao činio postoji znak jednakosti, Isus = Crkva, jer je Pavao progonio Crkvu, Pavao je progonio one koji su povjerovali u Isusa, koji su se krstili u Njegovo Ime. Isus odgovara Pavlu: "Ja sam Isus kojega ti progoniš!" Tko je bio Pavao? Najjednostavniji odgovor kojega nam i današnja Božja Riječ daje, gdje je i on sam progovorio je o tom svom obraćenju, inače Pavao nije puno govorio o obraćenju, ali je u drugim prigodama spominjao tu činjenicu promjene svoga života, jednostavan odgovor na to pitanje tko je bio Pavao bio bi da je bio progonitelj kršćana, ali ne samo to. Pavao je bio revni Židov koji je poznavao židovski zakon. Pavao je na civilnom području bio rimski građanin koji je imao i uživao sva prava. Ali za nas je bitno ono što se s njime dogodilo. Za nas je bitna ta činjenica obraćenja. Kad Novi Zavjet upotrebljava za obraćenje pojam, onda upotrebljava jednu riječ, vjerojatno ste ju čuli, riječ "metanoia" grčka riječ, i onaj poziv obratite se, Isusov, Ivanov metanoiete, u doslovnom smislu bi bilo promijenite svoj put. Ideš jednim putem i sad taj put treba promijeniti. Treba krenuti sasvim drugim novim putem. To se s Pavlom dogodilo. On je doduše došao u Damask gdje je bio poslan nositi pisma, progoniti dalje. Ali došao je u Damask, ne više kao progonitelj, nego kao drugi čovjek. To znači da je Pavao povjerovao Isusu, da je kršten u Njegovu Imenu, da je od gorljivog progonitelja postao gorljivi apostol i gorljivi propovjednik. Došao je u Rim svjedočiti, također gorljivo, vjeru u Isusa Krista i kako nas izvješćuju poznavatelji života Pavlovog, da je Pavao u Rimu dao svoje posljednje svjedočanstvo za Isusa, a to posljednje svjedočanstvo dao je svojim životom. Odrubljena mu je glava na mjestu koje se zove Le Tre fontane i kaže se da mu je glava tri puta odskočila i zato je na tom mjestu provrio izvor, danas je tamo benediktinski samostan. Ali je Pavao doslovno shvatio nakon obraćenja ono što smo čuli u današnjem Evanđelju, Isusov poziv apostolima i svima nama "Idite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje"! To je ta zapovijed koja odzvanja i Pavlu u ušima, ali i svima nama braćo i sestre, "Idite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje! Krstite, druge! Učinite ih mojim učenicima, tko povjeruje spasit će se." A onda nadodaje "A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju!" A mi smo danas sve okrenuli. Nama su danas važniji znakovi, pa onda trčimo tamo ako smo čuli gdje je koje ozdravljenje, onda trčimo tamo ako smo čuli da netko ima neku posebnu moć. Nije vjera u moć čuda! Vjera je u iskreno povjerenje u Gospodina, pa ako treba nositi križ, onda ga treba s vjerom nositi. I zato bismo danas i iz ovog Isusovog Evanđelja trebali učiti, ali i iz Pavlovog primjera životnog. Pavao će na jednom mjestu reći da mu je dan trn u tijelu koji ga stalno opominje da nije savršen, da je slab i grješan i potreban Božje milosti i oproštenja. I zato Krist danas uči "Idite propovijedajte!" To je prva zadaća! A ne idite i trčite za čudesima. "Idite propovijedajte!" Propovijedajte svojim životom! Propovijedajte svojim djelima! Propovijedajte svojim načinom ponašanja u obitelji, u crkvi, u društvu. A onda nakon toga slijede znakovi koji će pratiti to propovijedanje. Pozvani smo, dakle, i mi danas biti apostoli, apostoli obraćenja da se najprije na našem životu vidi to obraćenje, ta promjena. A obraćenje jest nijekanje, ne zaborav, ne zatajivanje, svi smo grješni, ali nijekanje pogrešaka. Obraćenje je promjena naših zlih putova. Obraćenje je iskreno kajanje za grijehe, obraćenje je zaljubiti se u nešto novo, u nešto dobro, u nešto plemenito, u nešto autentično, kao što se dogodilo i kod Pavla. No, nama se danas postavlja pitanje, ja sam se doista mučio s time kako napraviti poveznicu između Pavla i svetog Josipa, kad od Pavla imamo toliko Poslanica, a od Josipa ni jedne jedine riječi. Ali su i Pavao i Josip govorili svojim životom ponajprije. Kakav je bio njihov život? Njihov život je bio najprije život onih koji slušaju! I Pavao je slušao i Josip sluša. Kaže, oni koji znaju Sveto Pismo dobro, da glagol slušati da se u Svetom Pismu ponavlja negdje oko 400 puta. A imamo tamo na jednom mjestu u Knjizi Ponovljenog zakona gdje Gospodin kaže izraelcima "šema Izraele, slučaj Izraele, čuj Izraele, Gospodin Bog naš Gospodin je jedan! Zato ljubi Gospodina Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim!" Slušati! Što su Pavao i Josip slušali, odnosno koga su slušali? Poticaj Duha Božjega! I u tome su oni primjer nama danas. I drugo, ono što povezuje i Pavla i Josipa, oni su vjerovali! Kad se Pavao susreo s Kristom, a svako obraćenje je s jedne strane plod Božje milosti, ali s druge strane i otvorenost čovjekova srca, i čovjekova spremnost promijeniti život! To se doista događa u Pavlovom životu. Kad se on susreo s Kristom, on je povjerovao Kristu! I onda će svjedočiti "Znam kome sam povjerovao!" I nije ga više nitko mogao razuvjeriti od te činjenice da je Isus Krist jedini onaj koji je Svjetlost, koji je Put, koji je Istina, koji je Život! Tako je bilo i s Josipom u njegovom životu. Vjerovao je poticajima Duha. Vjerovao je da Bog ima najbolje rješenje za njegov život pa i u trenucima kad nije baš razumio kud to vode te Božje odluke i Božja promisao. I zato smo, draga braćo i sestre, mi danas pozvani biti oni koji slušaju i biti oni koji vjeruju. Pozvani smo danas biti znakovima svjetlosti, a biti znakom svjetlosti, znači biti čovjek obraćenja, znači biti čovjek promjene, stalne promjene, iz dana u dan. I onaj tko misli tek ovako, nismo svi sveti Pavao. Pavlu je također trebao životni proces dok se to obraćenje dogodilo. Pavlu su bili potrebni padovi u životu dok je shvatio da Gospodin jedini onaj može zapravo vratiti pravi vid i ona sljepoća o kojoj govori sveti Luka u Djelima apostolskim, možemo ju shvatiti i jest bila tjelesna, ali Pavao je više bio duhovno slijep i zato mu je bio potreban Ananija da mu vrati vid i ovaj tjelesni, ali još više onaj vid srca. Reći će Mali princ "Samo se srcem dobro vidi, bitno je očima nevidljivo!" Pa pokušajmo i mi po uzoru na Svetoga Pavla, gledati srcem, slušati ušima i srcem i vjerovati srcem! I uvjeren sam, da ćemo onda biti pravi i iskreni nasljedovatelji i svetoga Pavla i svetoga Josipa koga častimo, kome se molimo, koga nastojimo u svojem životu nasljedovati,
Amen!
Propovijed mons. Petra Palića, generalnog vikara Dubrovačke biskupije, možete preuzeti i poslušati ovdje:
