Na blagdan Pepelnice ili Čiste srijede 18. veljače 2026. godine održana je Pepelnica umjetnika u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu na Dubovcu, u organizaciji novoosnovane Udruge „Biskup Martin Borković“ koja već niz godina djeluje na području grada Karlovca, a naročito u prostorima Josipovog svetišta na Dubovcu. Budući da nije samo riječ o Pepelnici, već i jednoj od srijeda Velike pobožnosti svetom Josipu, hodočasnike su predvodili župljani Blažene Djevice Marije Snježne – Dubovac, na čelu sa svojim župnikom i rektorom mons. Antunom Senteom, ml. Župni zbor „Sveti Josip“ pod vodstvom s. Blandine Rakarić animirao je misno slavlje, a na orguljama ih je pratio maestro Krešimir Klarić. Misno slavlje predvodio je „domaći sin“, preč. dr. sc. Vlado Mikšić, povjerenik za kulturna dobra i voditelj Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije.
U svojoj homiliji preč. Mikšić podsjetio je na korijene manifestacije Pepelnice umjetnika koja je iz Francuske došla i do Hrvatske te se posljednjih nekoliko godina sve više širi i našom domovinom. Pritom je istaknuo da umjetnost i kultura mogu biti moćna sredstva u formiranju mišljenja i duhovnosti pojedine osobe te se tako mogu razgraničiti oni umjetnici koji traže Istinu i dobro i oni koji mogu svoje i duše drugih odvesti u propast. Kao jedna od glavnih osoba zaduženih za brigu oko Riznice zagrebačke katedrale, napomenuo je činjenicu da Riznica sadrži na više tisuća različitih umjetničkih predmeta od kojih svaki ima svoju povijest i svoju priču vrijednu slušanja. Nažalost, često ni vjernici nisu upoznati i svjesni koje kulturno i umjetničko blago izvire iz Katoličke Crkve i koliko ona određuje naš kulturni identitet. Preč. Vlado Mikšić osvrnuo se i na blagdan Pepelnice, početak korizme, koji podsjeća na prolaznost ljudskog života i poziva na neprestano obraćenje srca.
Poslije svečanog misnog slavlja uslijedio je okrugli stol na temu „Zašto Hrvatskoj treba kršćanska umjetnost?“ a u sklopu 35. Svečanosti Pasionske baštine i ciklusa “Conventus melici Iosepih”. Okupljeni vjernici imali su priliku čuti promišljanja panelista: prof. dr. sc. Vladimira Lončarevića, povjesničara književnosti; doc. dr. sc. Tanje Baran, novinarke i kroatistice; Eve Kirchmayer-Bilić, muzikologa; preč. dr. sc. Vlade Mikšića i domaćina mr. sc. Antuna Sentea, ml., teologa. Panelisti su istaknuli koliko je kršćanska umjetnost marginalizirana u Hrvatskoj, koliko joj se daje malo prostora te koliko šira javnost nije s njom dovoljno upoznata. Kao jedan od razloga takvoj situaciji naveli su nedovoljnu potporu na nacionalnoj i institucionalnoj razini, istiskivanje kršćanskih autora iz školskih kurikuluma, zanemarivanje činjenice da je većina velikana hrvatske književnosti, glazbe, likovne umjetnosti po profesiji bilo svećenstvo te da je umjetnost sve do Šenoina doba bila pretežito kršćanska, kako je istaknuo prof. dr. sc. Vladimir Lončarević.
Doc. dr. sc. Tanja Baran i Eva Kirchmayer-Bilić, kao voditeljice kršćanskih udruga, iznijele su izazove s kojima se susreću prilikom vođenja takvih udruga, organiziranja kulturno-umjetničkih programa, prijavljivanja na natječaje te u konačnici dobivanja i konkretnih novčanih sredstava da bi udruge mogle djelovati.
Na kraju su uslijedila pitanja publike te se povela rasprava o tome na koji način mlađim generacijama prenijeti ljubav prema kršćanskoj kulturi i umjetnosti.
Lorena Ninčević
