U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima:
»Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!' Nato upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.' I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.' A on će mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.' Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto korâ pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'
I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.
I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.
Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?
Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«
Riječ Gospodnja.
I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja. Gospodar nije pohvalio upravitelja što je nepošteno upravljao njegovom imovinom, već što ju dijeli potrebnima. Nije se grčevito držao materijalnih dobra i preko njih natojao osigurati svoj položaj, već je u svojoj nevolji učinio nešto dobro i za svoje podčinjene. Teško ćemo do kraju dokučiti Božji način upravljanja i opravdavanja, no, ova prispodoba snažnije govori kako Bog nije cjepidlaka te ima puno razumijevanja za nas ljude. Bog nije zlopamtilo! Bogu je silno stalo do nas! Stoga na se truditi da naše djelovanje bude što sličnije Božjem. Što to vrijedno imamo a da nam nije darovano? Zapravo je ključna poruka Isusovog nagovora da se ne može služiti Bogu i bogatstvu. Materijalna dobra mogu dati trenutno veselje, ali jedino Bog daje pravu radost.
