Jedne subote Isus dođe u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:
»Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ’Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: ’Prijatelju, pomakni se naviše!’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer – svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«
A i onome koji ga pozva, kaza: »Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«
Riječ Gospodnja.
Priznajem kad sam pročitao ovo evanđelje, prvo sam pomislio na naše političare. Oni su nekako najistureniji. Kad sam evanđeoski odlomak čitao ponovno, posramio sam se što sam pomislio na njih, a sebe isključio. Prečesto poruku Evanđelja olako shvaćamo ili ako već shvatimo da nas ono opominje usmjeravamo na druge.
I sam kod sebe primjećujem kako mi godi pozornost i pažnja bližnjih. Zar je netko toga pošteđen? Više puta nam je naš odgojitelj pater Mijo govorio kako se u igri i kod stola jako dobro može vidjeti tko je kakav čovjek, odnosno tko je ponizan, a tko nije. Onome tko sam želi pobrati slavu pobjede (makar to bilo i u običnoj igri) ili onome koji razmišlja samo o boljim komadima hrane upućuje Isus gore zapisanu poruku. Nadalje, zar poniznost, odnosno oholost ne primjećujemo i u svakodnevnim našim ponašanjima. Koliko puta branimo svoja prava i to pored najbližih članova obitelji, ne radi stvarnih prava nego radi vlastite komocije, odnosno oholosti.
Zanimljivo, prvi od sedam glavnih grijeha upravo jest oholost, a prva od deset Božjih zapovijedi upravo jest ta da je Gospodin moj Bog, a ne ja. A često si pridajemo ulogu boga. Ima i ona kajkavska: Gda čovek hoče postati bog od njega nastane bogček!
