Nedjeljna čitanja

20. nedjelja kroz godinu

  Nisam došao mir dati, nego razdjeljenje. Lk 12, 49-53 U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!«

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!

Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«

Riječ Gospodnja.

Slušajući današnje Evanđelje čovjek je pomalo začuđen. Navikli smo slušati da Isus tješi, liječi, pomaže…, a odjednom govori o ognju, dijeljenju, križu. Kada čujemo riječ oganj, čovjek najčešće pomisli na najgore. Živimo u vremenu koje je puno podjela pa nam ni riječ dijeljenje nije baš previše draga. Riječ križ i sve što stoji iza njega također nerado prihvaćamo. Isus je često znao iznenaditi svoje suvremenike pa i nas iznenađuje ovim svojim riječima: oganj, dijeljenje i križ. Koja je pozadina ovih riječi? Oganj u Sv. Pismu nužno ne znači nešto loše. Proroci su bili ljudi puni vatre, ognja, ognja Božjega. Bog kad se javlja Mojsiju čini to kroz grm koji gori, a ne sagorijeva. Bog se Iliji i Izraelcima javlja kod žrtve, ali preko vatre. Učenici koji su putovali za Emaus nakon Isusove smrti i uskrsnuća susreli su se s Isusom koji im je sve protumačio o smrti i uskrsnuću i njihov osjećaj bio je : "nije li nam srce gorjelo dok nam je govorio i otvarao Pisma". I u nama kad osjetimo dar vjere sve gori od oduševljenja i želje za služenjem Bogu i bližnjima. U tom smislu treba shvatiti i riječ dijeljenje. Kad u nama gori oduševljenje vjerom, želimo se odijeliti od svega što nas od Boga i njegove blizine dijeli. Tko je zapaljen ognjem vjere i izgara za Boga ništa ovozemaljsko pa niti vlastiti život nema vrijednosti i od svega želi se zbog Boga odijeliti. Konačno, život svakog čovjeka protkan je križem. Za sve što vrijedi u životu mora se trpjeti. Drugi dio ljubavi jest trpljenj! Za nas vjernike to ne smije biti nešto nepoželjno. Križ je kako veli Sv. Pavao:" Židovima sablazan, Grcima ludost, a nama spašenima Božja snaga i Božja mudrost:"!

Čitaj dalje

“Sveti Josipe nauči nas sanjati život i živjeti naše snove!”

“Božić tad i sad” Božićna predstava ZAMAK-a

Ususret Božiću u zajedništvu