U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«
Riječ Gospodnja.
Sv. Luka donosi jedan zanimljiv događaj. Isus u svom žaru propovijedanja Božjeg kraljevstva dolazi svom prijatelju Lazaru koji živi sa sestrama Martom i Marijom pa u njihovoj kući propovijeda. Marta, prema običaju, trudi se Isusa i njegove učenike koji su ga pratili čim bolje ugostiti, a mlađa sestra Marija sjedi sa Isusom i učenicima te sluša. Starija sestra se odjednom pobuni i počinje prigovarati sestri pa neizravno i Isusu što sve mora sama. U neku ruku ima pravo. Nije pošteno da Marta sve mora sama. To je ljudski način razmišljanja! Ali postavimo si nekoliko pitanja. Da li je Isus došao kao obični gost u kuću Lazara, Marte i Marije? Da li je njemu stalo da se dobro pogosti? Što je Isusu uopće bitno u susretu s ljudima? Na brojnim mjestima u Evanđeljima možemo naći da je Isusu neizmjerno stalo da navijesti kraljevstva Božje koje " nije u jelu i piću". Za Isusa je kraljevstvo Božje najvažnije, ta sam je rekao: "Tražite najprije Božje kraljevstvo, a sve ostalo će vam se nadodati"! Ako tako promatramo Isusov dolazak u tu kuću onda nas ne čudi što Isus na Martin prigovor ne traži da se Marija uključi u dvorenje gostiju već on ljubazno prigovara Marti: Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti. No ovo je Evanđelje i nama opomena! Koliko se često brinemo za brojne materijalne stvari, a zaboravljamo ono najvažnije? Brinemo se što će drugi misliti o nama, a da li se pitamo što će Bog misliti o nama? Brinemo se što ćemo jesti, piti, kako ljetovati, kako uživati…A kolik se brinemo za duhovne stvari?
