U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.«
Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče:
»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ’Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«
»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«
Riječ Gospodnja.
Tko je moj bližnji? Razmišlja sam o oratoriju. Imam već dobrano iskustvo i iz Italije, Siska, Zagreba. No, kao da nema zainteresiranih ni animatora ni djece. Dok sam tako promišljao dođoše pred Svetište Lucija, Elena i Borna, Gita i Matea. Povremeno pronađu još neko dijete da ih bude paran broj. Igraju graničara. Tu u sjeni svetog Josipa. Svi su oni iz Boškovićeve ulice, moje ulice, dakle, moji bližnji. A istog dana uvečer, nakon što su završili svoj križarski susret mladi traže načina kako svoje druženje još više ispuniti. Tu su u dvorani mojeg dvorišta. I oni su moji bližnji.
Istina nisu zapali među razbojnike, ali ako bolje razmislim u virtualnom svijetu (internet, facebook, TV) ima punu "razbojništva" i uistinu ih treba skloniti od tih opasnosti.
Odlučih, imat ćemo i ove godine oratorij. Bogu hvala na nadahnuću, odazivu djece, mladih animatora i roditelja, oratoriji je uspio. Da smo samo uspjeli jedno dijete koje prije ne viđah u crkvi približiti Isus isplatilo se. A više je takve djece i roditelja.
Mi koji se nedjeljom ili drugih dana susrećemo ovdje u Svetištu mi smo jedni drugima bližnji. Kako pristupamo onima u problemu? Ili kako nam pristupaju kad smo u problemu? A rane su i tjelesne i duhovne i traže vidanje.
