U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.«
Riječ Gospodnja.
Kada sam završio filozofsko – teološki fakultet, imao sam osjećaj da ništa ne znam, bilo me strah propovijedati. Pisao sam si svaku propovijed: od riječi do riječi. Nakon dvadeset godina iskustva više nije tako. Pripremam se za propovijedi, čitam različitu literaturu, osluškujem ljude, pabirčim s različitih izvora. Iako si prije propovijedi složim koncept o čemu ću govoriti, dogodi se da mi misli, tijekom propovijedi, krenu u nekom drugom smjeru. Nerijetko dobivam i povratnu informaciju kako je upravo izgovorena riječi bila potrebna i pala na plodno tlo. Ne želim si umišljati, ali u poniznosti pred Bogom itekako sam svjestan da je On taj koji nadahnjuje. A u gore zapisanom evanđelju Isus nas poučava kako je to djelo Duha Svetoga, treće božanske osobe.
Vjerujem da se svatko od nas našao u sličnoj situaciji kada je briljirao, ili pak činio neke čine koje u tom trenutku nije razumio, a tek kasnije uvidio kako su baš takvi čini bili potrebni za neko, tada nama nevidljivo, dobro. To je djelo Duha Svetoga. A Duh Sveti je treća Božanska osoba koju je poslao Bog Otac, prva božanska osoba, da nastavi djelo koje je činio Isus Krist, druga božanska osoba, dok je u ljudskom obliku hodao našom zemljom.
I nepotrebno je naprezati kako je to moguće u jednom Bogu tri osobe. Neke je stvari potrebno jednostavno u vjeri prihvatiti!