5. Uskrsna nedjelja

Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: "Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge."

Riječ Gospodnja.

Ako pažljivo čitamo prve retke prezentiranog Evanđelja uočit ćemo kako se Sin Čovječji proslavio nakon što je Juda izašao iz blagovališta. Očito je da Bog i Sotona ne mogu biti u istom prostoru. (Juda nije Sotona, ali u tom trenutku Judom je upravljao Sotona) Iz toga proizlazi da svaki puta kad "koketiramo" s onim što je vražje tjeramo Boga od sebe, i obrnuto, svaki put kada se okrećemo Bogu tjeramo Sotonu iz svojih prostora, ili još bolje ne dozvoljavamo mu da uđe u naše prostore, odnosno, u naš život.

U drugom retku Isus konstatira dvije stvarnosti: Bog se proslavio u Isusu i zato će Bog Isusa proslaviti u sebi. To znači da Bog ne ostaje dužan nego obilno vraća vjernost. Tako se On odnosi prema svakom vjernom stvoru. Za lakše poimanje ove činjenice dobro se prisjetiti svetog Leopolda Bogdana Mandića. Po njegovom poniznom služenju u ispovjedaonici Bog se proslavljao, a rijeke hodočasnika kojih smo proteklih dana bili svjedoci, i koje ne prestaju teći oko njegova tijela u Padovi znaku su kako Bog proslavlja one koji ga za života slave. ….

Nastavak tumačenja poslušajte na nedjeljnim misama