1. Uskrsna nedjelja

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Riječ Gospodnja.

Prvi argument Isusova uskrsnuća jest prazan grob. Indicija koja otvara prostor mnogim zaključcima. Tu činjenicu prva je primijetila žena, Marija Magdalena. Ne razumjevši što se događa trči apostolima da s njima podjeli novu spoznaju. Petar i Ivan se žele sami uvjeriti o čemu žena priča. I potvrđuju njezinu objavu. Zanimljivo, njima je bila dovoljna samo ta činjenica "prazan grob" da povjeruju. Mogli su povjerovati jer su se prisjetili mnogih Isusovih riječi koje im je kazivao dok je bio s njima. Jer su ga pratili tri godine i na neki način ušli u njegovu bit. Ono što se kasnije događalo samo je potvrđivalo njihovu vjeru.

Slično bi trebalo biti i s nama. Mi smo ljudi koji se družimo s Gospodinom i više od tri godine. U tom druženju svjedoci smo mnogih svjedočanstva Božje ljubavi. Dovoljno da se prisjetimo svjedočanstva srijedom. Ili jedne mlade žene koja se neplanirano susrela sa svećenikom na radnom mjestu, te mu se povjerila kako se boji da neće stići na ispovijed. A svećenik, imao je toliko vremena, a našla ga je i ona iskoristivši vrijeme pauze, i ponudio joj sakramenat pomirenja. Bila je to dobra ispovijed! Nešto kasnije, istog dana spomenuta žena razgovarala je sa svojom majkom, koja živi u drugom gradu, i onako radosno priznala kako se na neuobičajen način ispovjedila. A majka joj, pomalo u suzama priznaje, kako je istog tog dana pred likom svetog Leopolda Mandića – ispovjednika, molila za nju, svoju kćer da nađe vremena te se prije Uskrsa dobro ispovijedi.

Znakovi uskrslog Gospodina nas okružuju, važno se samo prisjetiti Kristovih dodira ljubavi!

Sretan vam Uskrs dragi moji župljani!