5. korizmena nedjelja

U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.

Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«

Riječ Gospodnja.

Pismoznanci i farizeji kao da su se trudili pronaći neku prigodu kako da Isusa dovedu u neugodnu situaciju ili još više da sruše njegov autoritet. S jedne strane sav narod hrli k njemu, a s druge strane vodeći ljudi društva nikako da u njemu prepoznaju Mesiju, Spasitelja svijeta. Dobiva se dojam da su ga već osudili i sada samo traže dokaza da taj svoj naum potvrde. No, Isus ih uvijek prozre i izmakne njihovim zamkama. Osim što se Isus nije dao uvući u njihova spletkarenja pritom nam daje još važniju poruku.

Isus ima razumijevanja za grešnicu, nije ju osudio, a još manje odbacio. Baš suprotno. Zaštitio ju je od ljudske osude. Dvostruka nam je to poruka. Kada smo sami grešni Isus nas štiti, ali nas istog tako poučava kakvi sami trebamo biti prema grešnicima.

Ne manje važna činjenica jest i Isusova poruka samoj grešnici: Idi i odsada više nemoj griješiti. Bog nas štiti kao grešnike, ali nam jasno poručuje da je protiv grijeha. Božja je to poruka nama svakoga dana i mnogo puta u danu.