4. korizmena nedjelja

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:

»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.

Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’

Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.

A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«

Riječ Gospodnja.

Ovaj evanđeoski odlomakpretpostavljam većini vjernika dobro je poznat. Posebno je prikladan za promišljanje u ovoj Jubilarnoj godini Božjeg milosrđa. Nije teško pretpostaviti da je Bog taj milosrdan otac koji kako pjevamo u jednoj korizmenoj pjesmi "Tolike dare meni si dao, a ja sam jao nevoljan stvor." Ali usudio bi se reći da se svatko od nas može, pa i mora naći u svakom liku ove Isusove priče. Bog nam iskazuje milosrđe, zar i mi onda  ne bi smo trebali drugima iskazivati milosrđe? I mi smo rasipni sinovi, "svi smo sagriješili i potrebni smo milosti Božje" kako veli sv. Pavao, ali veličina sina nije u grijehu već kako kaže priča "Došavši k sebi" Trebamo biti svjesni svoga grijeha i vratiti se onome koji je "bogat milosrđem" Konačno, zar i mi nismo onaj stariji sin? Mislimo da nismo nikada teško sagriješili i mislimo da je Bog nepravedan ako oprašta onima koji su prema našem mišljenju teško sagriješili i tako postajemo suci koji krivo sude. Kada tako postavimo stvari svjesni smo da nas i ova korizmena nedjelja na svoj način poziva da vršimo duhovna i tjelesna djela milosrđa na što nas osobito poziva i naš papa Franjo u ovoj Godini milosrđa.