1. nedjelja kroz godinu

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.« Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!

Riječ Gospodnja.

Nedjeljom Krštenja Gospodnjeg završava božićno vrijeme koje je nekako najradosniji dio crkvenog bogoslužja. Svakako je ova nedjelja i prilika da se malo sjetimo i sakramenta krštenja koje je sigurno za brojne obitelji koje donose svoju djecu na krštenje također velika radost. Uvijek iznova treba se sjetiti da su sakramenti tajanstveni susreti s Bogom koji nas u raznim dijelovima našega života želi približiti sebi. Krštenje je taj prvi dio našeg vjerskog života. Učili smo još na vjeronauku da je krštenje prvi i osnovni sakramenat po kojem nam se briše Istočni grijeh, postajemo djeca Božja i članovi Crkve te dobivamo kršćansko ime. Voli bi da se ovo tumačenja sakramenta krštenja ostvaruje i u današnjim mladim obiteljima! Doduše po vjeri znamo da nam Bog sakramentom krštenja briše grijeh, ali kada svećenik na krštenju pita roditelje koje će ime dati svome djetetu onda često izostaju kršćanska imena, a dolaze imena iz filmova, novina, knjiga… Volio bi da se od imena i preko odgoja opet vratimo kršćanskim vrijednostima.