Nedjeljna čitanja

2. ned. po Božiću

Riječ tijelom postane i nastani se među nama. Iv 1, 1-18 U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo.

 

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.

Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.

A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja:onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče:»To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog -koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

 Riječ Gospodnja.

Da riječ ima snagu to svatko zna. Zapravo riječ može puno tog ostvariti. Postoji i Riječ (pisana velikim slovom) koja je na početku svega i po kojoj je sve postalo. Ta RIJEČ jest Bog. Naša riječ je tek blijeda slika ONE koja sve pokreće i stvara, ali i takva jadna ima snagu. Poznam neke ljude koji su svoje roditelje okarakterizirali kao osobe autoriteta (u najpozitivnijem smislu te riječi) ili barem jednog od roditelja: "Kad je naš tata nešto kazao to se onda poslušalo" znaju mi kazivati ljudi, "za razliku od ….." Te osobe imaju snagu riječi, za razliku od drugih koji puno pričaju i ništa ne kažu ili pak izgovaraju takve riječi i tvore takve rečenice, odnosno priče po kojima gube vjerodostojnost.  Kod Boga nije tako. Što je god izgovorio ima odjeka i učinka do naših dana. Konačno oni koji ponavljaju Njegove riječi u Njegovo ime imaju jednaki učinak. Bilo bi jako poželjno i lijepo, a mnogima korisno kada bismo ove godine više pazili na svoj jezik i izgovorene riječi. I zbog same činjenice da se i naš Bog naziva Riječ, a onda i zbog naše vjerodostojnosti. Jer lijepo nas uči ona naroda da se čovjeka drži za riječ a vola za rogove.

 

Čitaj dalje

Otvorena izložba „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu” s. Zdravke Milić u Rijeci

Sv. Josip čovjek vrlina kojima Hrvati teže

Komentari Josipovih hodočasnika