Nedjeljna čitanja

4. ned. došašća

Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Lk 1, 39-45 U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi.

 

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.

Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Riječ Gospodnja.

Uvijek mi je zanimljivo promatrati susret ovih dviju žena, dviju majki. Jedna tek ulazi u zrelu žensku dobu, a druga je već poodmakle dobi. Jedna je bogata životnim iskustvom, a druga ga tek stječe. Jedna je iz ugledne obitelji, muž joj je važan svećenik, a druga iz priproste, Josip je običan tesar. Ne manje važno, Elizabeta – iskusna, ugledna, odaje priznanje i klanja se mladoj, običnoj Mariji. No, obje su velike vjernice. Takav odnos i postupanje određuju njihova djeca. Od Elizabete, starije, sin Ivan je izmoljen i postavljen za preteču, a od Marije, mlađe, sin Isus je izvor svega, prije svega i sve u svemu. Elizabeta to dobrano razumije i zato se ne može načudit i nadiviti i prestati radovati što joj je iskazana tolika čast da joj u pohode dolazi Majka Gospodina njena.

Prisjetimo se da je Elizabeta začela u poodmakloj dobi, a trudnoća je Božji dar vjernosti nje i njenog Zaharije, što su imali povjerenje u Boga koji može uslišati njihove molbe iako je to po prirodnim zakonima nemoguće. U tome se očituje vjera: vjerovati da Bog može učiniti ono što je izvan spoznaje našeg razuma i poznatih nam zakona.

Upravo takve Bog ugrađuje u svoje naume (projekte) ne bi li došao do svakog čovjeka.

Bilo bi dobro za nas kada bismo nasljedovali Elizabetu u vjernosti Bogu i u poniznosti. Nagrada neće izostati, ali isto tako prihvatiti da naši zemaljski statusi i vrednovanja ne moraju uvijek biti i Božja. Bilo da smo na nekom visokom ili malenom "položaju".

 

Čitaj dalje

Župni listić 5. nedjelja kroz godinu. 9. 2. 2025.

Četvrta srijeda Velike pobožnosti sv. Josipu

Proslavljen blagdana sv. Marije De Mattias