Nedjeljna čitanja

32. nedjelja kroz godinu

Ova je sirota udovica ubacila više od svih. Mk 12, 38-44 U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: »Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«

 

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj:

»Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«

Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«

 Riječ Gospodnja.

Suvišak– prema hrvatskom jezičnom portalu ima dva značenja: 1. ono što preostane nakon što se zadovolje sve potrebe; 2. ono čega ima previše, u velikoj količini. Dakle suvišak označava imovinu koja ti ostaje kad podmiriš sve obveze ili račune, zatim si priuštiš odnosno platiš malo ugode, jedan dio ostaviš za crne dane, onda jedan dio za svaki slučaj onako "sa strane", kupiš neki dar ili nagradiš bližnje i onda ono što ti od svega toga ostane postaje suvišak. To nije višak imovine već višak od viška. Eto taj dio dali su u Sinagogi, odnosno Bogu farizeji Isusova vremena.

Kvadrant ili dva novčića– jesu dvije najmanje kovanice. Dakle dvije lipe.

Gledajući vrijednost novčanica razumljivo je da su farizeji dali daleko više, no u Boga su neka druga mjerila. On ne gleda kolika vrijednost dara se dariva već s kakvom namjerom. Udovica je dala sve što je imala, a ovi drugi su dali ono što im nije uopće trebalo. Nisu dali svoj višak već suvišak.

Iz ovoga je jasno vidljivo koliko su držali ili cijenili Boga u čiju su "škrabicu" novac odnosno dar ubacivali.

Osim materijalnog promišljanja potrebno je ovu situaciju razumjeti i na duhovnom planu. Ako smo Bogu spremni dati ono što nam ne treba, može li nam onda biti važna osoba u životu? Kojim i kakvim darovima darivamo, poznanike, prijatelje, voljenu osobu? Zar se po vrijednosti dara ne može otkriti koliko nam je darivana osoba važna ili nevažna? Čime svoga Boga darivamo? Udovičini novčići nisu samo materijalna vrijednost. Ti darovani novčići odražavaju stil života.

 

Čitaj dalje

Župni listić 3. uskrsna nedjelja 14.4.2024.

Život je neprekidna borba dobra i zla

Emaus svećenika Karlovačkog dekanata