U ono vrijeme: Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.«
Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
Riječ Gospodnja.
Jedan Eskim pitao je misionara: "Recimo da nisam nikad čuo za Boga i za grijeh, bih li tada išao u pakao?" "Ne," odgovorio mu je misionar, "Bog te ne bi osudio za nešto što nisi znao." Tada ga je ovaj sa svom ozbiljnošću upitao: "Zašto si me ti onda o tome poučio?"
Nama vjernicima povjereno je veliko znanje i čini mi se da mnogi ljudi danas ne žele vjerovati pa čak i napuštaju vjeru jer ih ona opterećuje i stavlja pred njih zahtjevne moralne norme. Lakše je živjeti bez vjere i ograničiti se samo na ono što možemo znanstveno pojmiti. No to je varka, kada bi to bilo istina, tada bi bilo istina da je lakše živjeti slijep, budući da nam vjera otvara oči za stvarnosti koje su iznad nas i naših sposobnosti opažanja i mjerenja.
Kada bi Eskim iz priče živio bez znanja o Bogu i grijehu a opet živio vjerno svojoj savjesti, Bog bi ga spasio po svojoj pravdi i milosti, ne zbog njegova neznanja, nego zbog njegova ispravna života i unatoč njegova neznanja. Naravno da će prihvaćanjem vjere dobiti neka "nova" pravila življenja među koje se ubrajaju Božje zapovijedi, molitveni život, bratsko zajedništvo vjernika i tako dalje. Sve što nam dolazi s vjerom čini naš život punijim i smislenijim i uvodi nas u Božju istinu i mudrost.
U evanđelju, Isus poziva i šalje dvanaestoricu da propovijedaju kraljevstvo Božje i izgone zloduhe. Govoriti o Bogu i učiti o njemu je i naš životni poziv i s njime, naš život postaje bogatiji, smisleniji, djelotvorniji.
