Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!" Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?" On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?"
Riječ Gospodnja.
"Prijeđimo prijeko" nije samo uobičajen poziv prelaska na drugu obalu mora, to je i promjena boravka, stila života, načina djelovanja. Obraćenje je zapravo promjena dosadašnjeg stila života. Taj Isusov poziv priječi prijeko sve to uključuje. Istina, pred nama su godišnji odmori. Mnogi će putovati iz jednog kraja u drugi. I to je svojevrsna promjena. I dobro je da postoje promjene. S veće udaljenosti čovjek ima širinu pogleda. Dobro je osvrnuti se na dosadašnji hod i sagledati dosadašnji život.
Pristupit promjenama zahtjeva određenu žrtvu. U provođenju promjena – prelasku iz dosadašnjeg života, uistinu mogu navaliti oluje. Razne oluje. Onaj koji ih može stišat i utihnuti jest Gospodin. Naše je zvati ga češće u naše oluje kako bi ih stišavao. Da, čini se četo kao da Gospodin spava, kao da nas ne čuje. Kao da ga nije briga za nas. No, to nije tako, on zapravo očekuje naš poziv. Ne želi na silu uči u naš život. Gospodin želi biti pozvani prijatelj. On je nas nazvao prijateljima i iz ljubavi prema nama razapet je na križu. Koliko mi volimo njega i koliko ga silno želimo u vlastitom životu? Dođi Gospodine Isuse u moj život!
