U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Kao i kod drugih čudesa koja Isus čini, tako i kod gore opisanog, potreban je vjera. Ovdje je prepoznajemo kod prijatelja, Petrove punice, vjerojatno i kod samog Petra. Isus čini čudo kad primijeti da sam tražitelj čuda ili netko iz njegove blizine ima vjeru da Isus može pomoći. Isus reagira brzo, prihvati je za ruku i podiže. Ne boji se da će ga zaraziti, daje joj svoju ruku i podiže ju. Takav slijed događanja četo možemo primijetiti i kod drugih Isusovih susreta s potrebnima. Zanimljiva je još jedna činjenica. Nakon susreta s Isusom Petrova punca je odmah zdrava i ne treba joj oporavak, te odmah ima potrebu posluživati braću. Onaj koji osjeti dodir Božje ljubavi ne može to zadržati za sebe nego im silnu potrebu stavit se na raspolaganje svojih bližnjih te im pomagati.
Još nešto, nakon što je ozdravio Petrovu punicu, mnogi su dolazili k Isusu, i mnogim je pomagao, no ne svima koji su ga tražili, jer mora ići dalje i drugima navijestiti Radosnu vijest. Možemo reći da je mnoga čudesa učinio kako bi osnažio njihovu vjeru, no ipak nisu svi dospjeli do Njega. Učinjena čuda su samo sredstvo koje pomaže da povjerujemo u Isusa, a glavni cilj je povjerovati u Njega i Njemu – Gospodinu Isus!
