U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«
Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone
i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.
A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan, brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda. Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!
Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«
Riječ Gospodnja.
Završila je misa. Odlazim u sakristiju i prilazi mi jedan muškarac srednjih godina i govori: „Velečasni, htio sam ostaviti mali dar kao zahvalu za sve ono što ste činili u korona-vremenu. Pratili smo Vaše mise na televiziji svaki dan. Puno su nam značile. Hvala Vam!“ govori mi sugovornik. „Bogu dobrom najprije hvala, a onda i Vama!“ odgovaram ja njemu. „No, tko ste vi, od kuda ste i čime se bavite?“ upitam ga, a on mi odgovori: „Ja sam vam veliki štovatelj svetog Josipa. Ovdje sam s obitelji. Inače sam diplomat. Žena i ja dugo nismo mogli imati djece, onda smo se počeli moliti svetom Josipu. Sada ih imamo četvoro. Žena i moja djeca su u crkvi i zahvaljuju dobrome Bogu na mnogim darovima. A moram vam još i ovo priznati. Nedavno mi je žena priznala da me izmolila. Naime, ona je molila svakog dana za svoga muža dok me još nije poznavala.“ I krenu mu suze na lice. „Oprostite ne mogu suzdržati emocije“, kaže mi moj sugovornik, diplomat u službi, a ovdje u Božjoj kući tako „nediplomatičan“ – iskren, razgolićen ljubavlju. Zahvaljujem mu na svjedočanstvu i molim ga da ga zapiše. Rukujemo se i odlazi. Nekoliko trenutaka kasnije vidio sam ga kako kleči pred svetohraništem dok mu supruga s četvoro djece pali svijeće pred likom svetog Josipa. I meni kane suza – zahvalna.
Nekoliko dana ranije u jednoj kontakt emisiji dolazi mi poruka čija autorica zahvaljuje svetom Josipu na uspješno nađenom radnom mjestu nakon većih teškoća, i potpisuje se: „ona koja je jučer bila kod Vas na razgovoru u Svetištu, ona osoba kojoj ste dali divan savjet da moli za svog budućem muža. Hvala vam na toj preporuci, radosno sam ju prihvatila, kao i na svim onim savjetima koje ste mi kazali.“
