U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«
Riječ Gospodnja.
Kad se spomene riječ ljubav, u nama se zacijelo množe razne asocijacije povezane s najrazličitijim iskustvima iz našeg života: od doživljaja roditeljske ljubavi, pa tzv. „prve ljubavi“ u školi ili pak ljubavi prema domovini, itd. Uočavamo stoga iz iskustva kako zajednička odrednica tog toliko poželjnog osjećaja uvijek u sebi nosi mješavinu i divljenja i razočaranja, ugode i boli. Ljubav stoga i nije tako jednostavna stvar budući da se uvijek nalazimo u procjepu između naših uzvišenih želja i samog ostvarenja istih. Koliko pak „propalih“ ili „razočaranih ljubavi“! – doviknuo bi neki realistični dobronamjernik. Kušamo stoga da iako imamo dar i potencijal ljubiti, međutim nemamo uvijek i raspoloženje i sposobnost to činiti postojano i vjerodostojno. Stoga nas Isus poučava da „ostajemo u ljubavi“ ako na konkretan način „čuvamo njegove zapovijedi“. Ljubav je stoga zauzeta i realna praksa življenja i djelovanja na neposredan i opipljiv način (ljubi Boga iznad svega i svoga bližnjega kao samoga sebe, što se pak također svodi i na jasna načela: ne ubij, ne ukradi, ne poželi, itd.), kako bi se upravo izbjegao sladunjavi sentimentalizam i svođenje vjere na puke emocije. Iako ljubav već jest sama po sebi u psihološkom smislu emocija, ona mora smjerati prema konkretnoj praktičnosti, i kad je ne prate popratne ugodnosti. Ovdje međutim pridolazi još jedna novost. U ljubavi koju Bog od nas traži, nismo sami već nam on ražaruje srca i potiče volju na djelovanje po svom Duhu kojeg nam šalje ako se u vjeri otvorimo njemu. Stoga nam šalje „Branitelja i Duha Istine“ da bismo doista uspjeli živjeti na autentičan način u njegovoj ljubavi. Dr.sc. Davor Šimunec, KBF
