Nedjeljna čitanja

2. vazmena nedjelja

  Prepoznaše ga u lomljenju kruha. Lk24,13-35 Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima.

Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Riječ Gospodnja.

Dok razgovaramo o Bogu, Bog nam prilazi. Bog se ne nameće već nam polako, s poštovanjem prema našim mogućnostima i ograničenjima, strpljivo tumači i dovodi do spoznaje isitne. To pak čini za vrijeme našeg životnog hoda. Nadalje često se čini kao da želi iščeznuti iz naših života. Nadalje želi da ga nagovaramo da ostane s nama. Propituje koliko ga zapravo želimo u svojem društvu. Važno je primijetiti dok je Bog u našem društvu, odnosno dok se bavimo Bogom i on nama – gori nam srce. Osjećamo posebni osjećaj ugode, ushićenosti, spoznaje da smo na pravom putu i da činimo dobro, unatoč tome što još nismo svjesni da je to Božja prisutnost. Za razliku od zlih djela koje provociraju i izazivaju neki „ludi smijeh“ (Isus pred kraljem Herodom). Na kraju, Uskrsli Krist je drugačiji od tjelesnog, prepoznajemo ga u lomljenju kruha, euharistiji, svetoj misi. Kad to shvatimo imamo silnu potrebu o tome pričati prijateljima.

Čitaj dalje

Prvi odbojkaški turnir Krizmanica Karlovačkog dekanata osvojile krizmanice s Dubovca

Župni listić 1. korizmena nedjelja 18.2.2024.

Hodočasnici iz zagrebačkog Rudeša i Dubrave te iz Gornje Reke