Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Riječ Gospodnja.
U gore prezentiranom tekstu čitamo „suhi“ bez emocija izvještaj o Kristovom uskrsnuću. Navedene su same činjenice: Prazan grob, povoji koju su bili na mrtvom Kristovom tijelu, ubrus koji je bio na glavi Isusovoj, napose savijen. Marija Magdalena još ne zna da je Isus uskrsnuo, ona je još u uvjerenju da ga je netko uzeo. Petar primjećuje detalje, ali još nema znakova njegove vjere, za razliku od Ivana koji vidi i povjeruje.
Ivan je učenik koji ljubi, a ljubavi ne trebaju veliki dokazi. Njemu je dovoljan prazan grob, prisjećanje onoga što je Isus govorio, i sve mu je jasno, jer ljubi.
Marija je za sada samo izvjestiteljica praznog groba, no jer i ona silno voli Gospodina ona brine i o njegovu tijelu, iako je (po njezinom tadašnjem saznanju) mrtvo. Ona kao da još ne vjeruje da je umro, još se nada.
Važna je i zadnja rečenica. Oni još ne upoznaše pisma, da Isus treba da ustane od mrtvih. Važna je osobito u ovo vrijeme, jer smo mi u prednosti u odnosu na učenike. Mi poznajemo pisma i znamo da je Isus uskrsnuo, uskrsnućem je pobijedio smrt. Preostaje nam još samo da i povjerujemo u Njegovo uskrsnuće. A onaj koji vjeruje u uskrsnuće ne boji se ničega, pa ni korona virusa. Naime, smrt nema zadnju riječ, već Bog koji je svojim uskrsnućem pobijedio smrt. Budimo toga svjesni i ovih dana dok smo u obiteljskim karantenama. To će proći, a Bog ostaje. Ostanimo i mi u Bogu!
Neka su vam duhovnim plodovima ispunjeni uskrsni blagdani!
