U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?
Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«
Riječ Gospodnja.
Slušajući riječi evanđelja mogli bi kratko reći: lijepo rečeno, ali teško za ostvariti! Zar nije očekivana ljudska reakcija da se branimo kada nas netko udara? Zar nije normalno da čuvamo svoje i da dajemo samo svojima? Svijet je takav da koliko se god čovjek trudio imati će i neprijatelje! Zašto bi neprijatelje voljeli? Ta oni ne vole ni nas! Ljudski je boriti se protiv neprijatelja, čak u naletu bijesa vratiti milo za drago! U prirodi čovjeka je da ljude koji nas progone ne volimo. Isus od svojih učenika ne traži da budemo uobičajeni, prosječni ljudi već kako smo slušali nedavno da budemo svjetlo svijeta, grad na gori, sol zemlje! On izričito govori: Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski! Sv. Pavao bi to rekao da budemo duhovni ljudi, ljudi koji žive ne po tijelu već po duhu. Svatko tko je pokušao živjeti po savjesti, zna da to nije nimalo lako! Upravo ovo nadolazeće vrijeme korizme koje počinje dolazećom Čistom srijedom – Pepelnicom može nas potaknuti da pokušamo uvijek preobražavati se u nebeskoga čovjeka. Post nas uči da ne živi čovjek samo od kruha, molitva nas povezuje sa izvorom svake svetosti – Bogom, a djela milosrđa dokazuju da nitko sebi ne živi već da moramo biti bližnji svima i uvijek. Da li je to moguće? Jest jer Krist je sve to svojim primjerom i pokazao!
