U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.
Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’
Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«
Riječ Gospodnja.
Isus nije kazao koliko je onih koji se spašavaju. Od tuda i tumačenje nekih teologa kako zasigurno pakao postoji, no za neke je on prazan jer je veliko Božje milosrđe. S druge strane Isus kaže da je mnogo onih koji će htjeti, ali neće moći ući. Prema toj Isusovoj, pakao ipak nije prazan.
Nadalje, Isus nas nije poštedio neprestanog bdijenje i budnosti, te nas upozorava da put do spasenja vodi kroz uska vrata.
Uska vrata jesu simbol žrtve, trpljenja, pa i muke. To ne bi trebalo biti nerazumljivo. Sve oko čega se čovjek trudi ima svoju cijenu. Što je stvar vrednija ona je i skuplja – cjenjenija. Možemo tek promišljati o valuti plaćanja. Cijena ulaska u obrazovane ljude jest studiji. Cijena lijepog okoliša jest redovito uređivanje vrta, zalijevanja i njegovanja cvijeća i trave. Cijena dobrih međuljudskih odnosa jest altruizam, odnosno, prihvaćanja drugoga i davanja sebe, itd.
Cijena istinske radosti jest priznavanja Boga i život po Božjim uputama.
Jedno je vjerovati u Boga, a nešto je drugo vjerovati Bogu i sav svoj životu Bogu povjeriti.
