Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« On im reče: »Kad molite, govorite: Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!« I reče im: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ’Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ’Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem…’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti. I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se. A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!«Riječ Gospodnja.
Kad kažem Oče naš, sjetim se svih onih ljudi koji su protkali moj život. Svih oni koji mi čine i žele dobro. Oca, majke, sestre, brata, bake i djeda, te svih članova moje obitelji. Sjetim se svećenika koji me krstio. Sjetim se učiteljice i nastavnika, profesorice, profesora, duhovnika, svih koji su zaslužni za ovo što jesam sada, za sve ono čime se ponosim.
Sjetim se i onih kojima sam učinio nešto dobro, koje sam obradovao svojim postojanjem, svojim dobrim činom, svih onih koje volim i one meni tako drage i važne osobe. Jer oni su sinovi i kćeri mojeg Oca, oni su moji.
Ali sjetim se i svih onih koji stvaraju teškoće u mojem životu, koji me pritišću brigama, suzama, tjeskobom, bez obzira činili to namjerno ili nenamjerno, je i oni su sinovi i kćeri mojeg Oca, i oni su moji.
Sjetim se isto tako i svih onih kojima sam ja sam teret i poteškoća, koje sam povrijedio. Osobito onih kojima su moje riječi ili djela zadale bol, a da toga nisam svjestan, i oni su sinovi i kćeri našeg Oca i oni su naši.
Želim smo da prođu kroz moje misli njihova imena i ne želim biti pristran, već molim i za jedne i za druge.
Konačno svi smo mi sinovi i kćeri našeg Oca, svi smo mi svoji.