Pošto Juda iziđe iz blagovališta, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu! Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti! Dječice, još sam malo s vama. Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.«
Riječ Gospodnja.
Još uvijek se nalazimo u uskrsnom vremenu. Evanđelja iz dana u dan donose razne izvještaje o uskrsnuću. Pa kako onda danas na Petu vazmenu nedjelju u evanđelju ponovno se vraćamo na Isusovu oproštajnu pashalnu večeru? Dvije stvari iz današnjeg evanđelja treba svakako primijetiti i na to nas evanđelje želi upozoriti. Prvo se odnosi na Judu. Juda iziđe iz blagovališta.Bez obzira što je Isus Judu izabrao, što je Juda bio svjedokom brojnih čudesa i slušačem brojnih Isusovih velebnih govora, Juda postaje izdajica. Sve što je s Isusom doživio, vidio, osjetio, u jednom trenutku mu ništa ne znači i kreće u izdaju. Izdaje kako su proroci naviještali "Neprocjenjivoga" tj. Isusa za šaku novaca, za bijednih trideset srebrnjaka! Za vrijeme večere on iz Isusovih ruku dobiva zalogaj, znak pažnje, znak prijateljstva i blizine. Judi to više ništa ne znači! U Judu kako kažu evanđelisti ulazi Sotona. Nakon što je okrenuo leđa svome Učitelju više ne radi sam. Povezao se sa Zlim i njegovim slugama. Iz blagovališta u kojem je sudjelovao u gozbi ljubavi kreće u mrak, u zlo. Ta njegova izdaja ima nekoliko stupnjeva. Prvo je otvori svoje srce, svoj život zlu, kada se zlo ukorijenilo, onda se povezao sa drugi ljudima koji su također širitelji zla i mraka te na kraju završava u mraku samoosude. To je slika svakoga čovjeka koji se predao zlu, izdaji svojih ljudskih i kršćanskih ideala. Zar nismo svjesni da su toliki ljudi ne samo zatajili i izdali sve ono sveto uzvišeno i lijepo što su svojim odgojem primili i jednostavno završavaju u zlu. Isus na svojoj posljednjoj večeri i svojim uskrsnućem daje potpuno drugi smjer ljudskom životu. On koji je sebe nazvao svjetlom svijeta koje prosvjetljuje svakoga čovjeka jednostavno poziva na put ljubavi i zato svojim učenicima i svima nama daje zapovijed ljubavi: Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Ta zapovijed je stara, ali u praksi tako teško izvediva! Zar nismo svjesni koliki imamo napor da svoje bližnje podnosimo, a kamoli ljubimo! Premda je svaki pobožni Izraelac i u Isusovo vrijeme ponavljao one retke iz Biblije: Čuj Izraele… ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim…a bližnjega kao sebe samoga jer o toj zapovijedi visi sav Zakon i Proroci, te ljude nije smetalo da Isusa puni mržnje gurnu prema križu. Isus mržnji uvijek suprotstavlja opraštanje, milosrđe, ljubav. Isus ide i korak dalje kada govori da ako volimo samo one koji nas vole da ništa posebno ne činimo već da trebamo moliti za neprijatelje i opraštati. Još nešto valja primijetiti: Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge. To postajeznak raspoznavanja nas kršćana! Koliko samo imamo duhovnoga posla, da ostvarimo Isusovu zapovijed!
