U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:
»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«
Riječ Gospodnja.
…, prva osoba koja je Mariju razumjela bila je Elizabeta. Očito žena ženu može razumjeti. S jedne strane su potpuno različite, a s druge imaju isto povjerenje u Boga. Dok je Marija veoma mlada, Elizabeta je već u poodmakloj dobi; Marija je neznatna službenica, a Elizabeta je žena velikoga svećenika. No, obje imaju iskustvo Boga. Poznato je da je Elizabeta zatrudnjela u poodmakloj dobi, a Marija na početku svoje ženstvenosti. Upravo se zbog toga i jedna i druga prepoznaju kao Božje službenice. Tu nema nikakvih pitanja ni pojašnjenja, one sve razumiju. „Ta od kuda mi da mi dođe Majka Gospodina mojega?“, Lk 1,43 a Marija kliče: „Velića.“ Lk 1,46-56 Pokušajmo zamisliti što je to značilo ponajprije za Mariju koja napokon dobiva potvrdu da je ono što je prihvatila od Boga, a navijestio joj anđeo Gabrijel, stvarnost.
To nije plod nekih njenih pobožnih želja, to nije nešto zbog čega bi se trebala sramiti, već je stvarnost zbog koje joj se klanja starija rodica, žena velikoga svećenika. Bilo je to i veliko ohrabrenje i nastavak milosti za samu Elizabetu. Otkako je Bog na nju svrnuo svoj pogled i odlučio skinuti sramotu pred ljudima, Elizabeta biva nadahnuta Duhom Svetim. A u mladoj djevojci koja je tek netom izrasla iz djetinjstva u odraslu dob prepoznaje majku svojega Gospodina. Onog istog Gospodina koji joj je omogućio da zajedno sa svojim mužem postane roditelj…..
A Marija, iako Božja odabranica i majka Spasitelja svijeta, sebe naziva neznatnom službenicom Božjom. Zapravo se tu skriva sva istina. Marija je velika zato što je neznatna službenica Božja. Bog je taj koji ju je učinio velikom. A Bog može učiniti velikim samo one koji se pred njim priznaju malenima. Važno je ovdje primijetiti da imamo dvije ponizne osobe pred Bogom. Mariju, veoma mladu, i Elizabetu, ženu u poodmakloj dobi. No, uz njih pronalazimo i muškarce. Marijinog zaručnika, običnog zanatliju koji se ne busa svojim kraljevskim podrijetlom, i Zahariju, velikog svećenika koji ne prestaje moliti Boga da ga učini roditeljem. Iz homilije na Veliku Gospu 2018. na Širokom Brijegu
