Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: »Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.’«
Riječ Gospodnja.
Na sve strane zapuhnuti smo adventsko – trgovačkim ponudama da jednostavno više i ne vidimo duhovne stvari. Postalo je uobičajeno biti gluh i slijep na ono što nam Bog želi kroz došašće reći. Nije u Isusovo doba bilo ništa bolje! Današnje Evanđelje o tome govori. Ljudi koji su izvanjski vršili Božje zapovijedi, koji su se molili na javnim mjestima koji su Božji zakon svakodnevno izgovarali, izgubili su posve osjećaj za pravdu, milosrđe i brojne duge vjerske stvari koje Bog od nas očekuje. Govorili su o Božjem zakonu, ali njihov život kao i srce bili su daleko od Boga. Upravo u takvom trenutku kad se Božji narod udaljuje od Boga sam Bog šalje proroke kojima nije prvotni cilj proricati budućnost već opominjati ljude da se vrate dušom i tijelo ma cijelim životom svome Stvoritelju. Tu istu ulogu imao je i Ivan Krstitelj, prorok koji objedinjuje Novi i Stari Zavjet. Ivan ponavlja proroka Izaiju i ponavlja njegove riječi: ’Pripravite put Gospodinu, poravnajte mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! To se odnosi i na naš životni put! Upravo je sada vrijeme došašća da sve krive životne putove usmjerimo prema Spasitelju i kroz ispovijed sve krivudavo iz duše izbacimo!
