Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?« Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?« I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!« Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli. A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava! Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.
Riječ Gospodnja.
"Velečasni, bila sam jako ljuta, i ne samo ja, kada ste rušili borove i kopali po dvorištu, no sada vidim da je sve jako lijepo. Svaka vam čast!" govori mi jedna župljanka. Neki drugi župljani mi prilazi i pomalo prigovara, kako mu se ne sviđa večernja glazba na misi, nije to primjereno svetom prostoru. Više takvih i sličnih prigovora svaki svećenik sluša tokom svoje službe. Mislim da ih možemo usporediti sa prigovorima koje su upućivali Isusu njegovi suvremenici. Primjedbe i prigovori su dobro došli, no prije nego što ih izrečemo valja nam se preispitati, što nam zapravo smeta. Naime kod farizeja nije bilo u prvom planu slaviti Boga, već strogo poštivati zakon. Zaboravili su da je taj zakon donesen da omogući slavljenje Boga i to mu je jedina svrha. Isus jest prekršio zakon, ali je tim prekršajem nahranio gladne ljudi, odnosno bolesnom čovjeku podario zdravu ruku. U svim tim ljudima živi Bog. Slično je učinio i sveti Josip kada nije prijavio svoju ženu Mariju da je bez njega zatrudnjela, a po zakonu je bio dužan prijavit je. Stoga nam je vazda preispitivati svoje misli i djela i usklađivati ih po Božjem zakonu. A to je: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed; druga je ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci" (Mt 22,37-40).
