Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja.
Mnogi očekuju čuda. Čak i čudesima uvjetuju svoju vjeru. E pa onda smo mi na pravom mjestu. Dočekujući hodočasnike neprestano im ponavljam kako se upravo u ovom prostoru u Nacionalnom svetištu konstantno događaju uslišanja. Neke od njih objavio je mons. Marijana u "Bijeloj kronici", neka su objavljena u knjizi "U svakoj potrebi idite Josipu", neke smo objavili u obnovljenom izdanju molitvenika "Idite k Josipu", a neke redovito objavljujemo u novim brojevima Glasnika svetog Josipa.
Nekoliko zapažanja na evanđeoski tekst. Tri put Isus ponavlja "Mir vama!" to ne prestaje ponavljati i danas svakome od nas. Nakon što se prilikom prvog susreta nije očitovao Tomi Isus ponavlja susret. Bog ima strpljenja i razumijevanja, nije dosada ali se neće umoriti nuditi nam vjeru. Bog se ne sablažnjava nad Tominim propitivanjem, već ga blago u ljubavi, hrabri na putu vjere. Kao da ga pridržava dok ne stane na svoje noge – noge vjere. Taj isti Toma će kasnije svoju vjeru dokazati mučeništvom. Nakon što je vidio tragove muke apostol Toma je uskliknuo "Gospodin moj i Bog moj" Nije li to poruka nama danas da ćemo Boga kao svog Gospodina moći prepoznati upravo po ranama, odnosno upravu u trpljenju. Kada nevjernici propituju gdje je Bog vidjevši patnju nevinih jedini pravi odgovor jest: Bog s njima trpi, pomaže im nositi križ kojega im oholi nametnuše.
