Nedjeljna čitanja

Cvjetnica

  Ponizi sam sebe... zato Bog njega preuzvisi Fil2,6-11 Krist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.

Krist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca.
Riječ Gospodnja.

Sjećam se prve svoje radio emisije koja je išla u živo. Tema je bila ljubav i trpljenje. bilo je to prije dvadesetak godina kada noćne sate radio postaja nisu ispunjavala računala, već je za tonskim pultom bio čovjek. Kad je moj prijatelj dobio noćni program od ponoći do jutarnjih šest sati pozvao me na što sam mu se pridružio, te u jednom trenutku otvorio telefone radio postaje. Iako je ponoć već davno prošla na predloženu temu: "Ljubav i trpljenje" nije nedostajalo poziva. Razgovarao sam sa slušateljima dugo u noć. Bilo je to i za mene mladog svećenika novo iskustvo. Ta je tema neiscrpna. Ipak, najsnažnije je prisutna upravo u Velikom tjednu koji počinje Cvijetnicom. "Bog je tako ljubio svijet, da je dao svoga sina jedinca" uči nas Sveto pismo. Samo na ovoj konstataciji mogli bismo razmišljati vremenima. Tko to od čovjeka može tako voljeti drugog čovjeka da će za njega dati svoje vlastito dijete? Bojim se da ćemo teško naći takva čovjeka. Naš nebeski Otac upravo je to učinio. Važno je odmah spomenuti da takvom ljubavlju nije umanjena međusobna ljubav Boga oca i Boga sina. Očev je naum spasiti čovjeka od vječne propasti, a Sin prihvaća Očev naum i izvršava ga do kraja.

Ovih dana posebno me zaokuplja Kristov vapaj na križu: "Bože moj Bože moje zašto si me ostavio!?". Koje su sve misli i osjećaji prolazili Sinovom nutrinom i Očevom svijesti? Upravo u toj činjenici, odnosno žrtvi Oca i Sina, a majka Marija to sve duboko proživljava, možemo spoznati dubinu i snagu žrtve. Bog se za nas žrtvuje. Kad si tu činjenicu snažnije posvijestimo, može li onda bilo koja naša žrtva nama biti beznadna ili nam pokazuje put do uskrsnog jutra? 

Čitaj dalje

Rektor Lakušić o obnovi zagrebačke katedrale u Josipovu svetištu u Karlovcu

Misa zahvalnica za Molitveni hod

Župni listić 15. nedjelja kroz godinu 14.7.2024.