U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«
Riječ Gospodnja.
Više poruka možemo iščitati iz ovog odlomka Evanđelja: Nikodem, ugledni Židov, farizej, član jeruzalemskoga Velikog vijeća (Sinedrija) susreće se s Isusom potajice. S jedne strane lijepo je primijetiti da se Nikodem, vjerojatno u strahu od komentara i većih negativnih posljedica svojih kolega, potajice susreće s Isusom. Dakle, uvijek postoji mogućnost doći do Boga i onda kada to okolina neće prihvatiti dobronamjerno. S druge strane Isus – Bog prihvaća i takav način komunikacije, jer jednostavno razumije naš ljudski obzir. Iako je ljubomorni Bog (jer zna da jedino uz njega i s njim možemo biti istinski radosni), ima puno razumijevanja za naš hod do njega. Stoga prihvaća da se s Nikodemom susretne potajice.
Što se tiče samog sadržaja razgovora možemo puno toga naučiti. To je zapravo prava teološka rasprava učenog čovjeka s Bogom. Pored mnoštva prekrasnih i važnih poruka ovdje želim istaknuti kako Bog nije poslao Sina na svijet da tom istom svijetu sudi, već da se svijet po njemu spasi. O kakovom se to spašavanju svijeta radi? Najprije, uočimo da je naš Bog osoba kojoj je stalo do čovjeka, nasuprot brojnih moćnika ovoga svijeta koji prvenstveno gledaju svoje interese. Da je tako najsnažnije potvrđuje činjenica da je Bog poslao Sina jedinca u smrt zbog ljubavi prema nama. A kad govorimo o spašavanju svijeta prvenstveno mislimo na život vječni. No, naš Bog je tako veliki Bog da taj predokus vječnog života možemo osjeti već ovdje u vremenitosti. Brojna uslišanja ostvarena u ovom svetištu tome su najbolji svjedok.
