U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«
Riječ Gospodnja
Danas je 1. nedjelja došašća. Došašće opisujemo kao vrijeme budnog i radosnog čekanja Božjeg dolaska k nama. Statistika trošenja vremena govori nam da, ako netko živi 70 godina, prosječno provede cijele 3 godine samo čekajući: čekajući u dućanu, čekajući doktora, čekajući da ručak bude gotov, čekajući autobus i drugo.
Mi u došašću očekujemo blagdan Božića, istovremeno očekujemo i Kristov drugi dolazak na svijet jer je rekao da ga budno čekamo. Naše čekanje Božjeg dolaska, naše došašće, naša budnost, naš život ne bi smio biti samo prazno čekanje nečega što će biti kasnije. Naše životno došašće nije beskorisno vrijeme čekanja, jer dok čekamo, život ide dalje i mi moramo iskoristiti svoje vrijeme za dobro. Kao što slušamo glazbu ili čitamo knjigu dok čekamo da nas vlak dovede do odredišta, možemo učiniti mnogo toga i sada dok čekamo Božić u 2014. godini.
Najsnažnija riječ iz evanđelja je Isusov poziv na budnost. Ta nas riječ treba uzdrmati i pokrenuti na budno, svjesno, kvalitetno iščekivanje Božjeg dolaska. U Došašću se radi o Isusovom došašću, odnosno dolasku k nama, a onda, na kraju života, i o njegovu dolasku po nas. Češćom molitvom, odlascima na mise zornice, pažljivijim i uslužnijim ponašanjem prema bližnjima, malenim djelima ljubavi prema ljudima oko nas, vježbamo se u budnosti koja nije samo pasivno čekanje, već ispunjen vjernički život. Tako ćemo prikladnije dočekati Gospodina kada dođe i tako ćemo biti spremni u bilo koje vrijeme, odazvati se na njegov poziv.
