U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.
Riječ Gospodnja.
Uz ovaj tekst o Isusovom preobraženju druge korizmene nedjelje slušamo i o Božjem pozivu Abrahamu da žrtvuje svoga sina jedinca Izaka. Abraham je bio sprema na tu žrtvu jer je iznad svega volio Boga. Poznato je da ga je Bog, kada se uvjerio da je spreman sve dati za Boga, pa i svoga sina jedinca, u tome zaustavio. Za razliku od Abrahama, kojeg još nazivom i praocem naše vjere, Bog Isusov otac, nije poštedio same sebe, već je žrtvovao svoga sina Isusa za naše spasenje. Istina u toj Kristovoj žrtvi je i Isusova slobodna volja. Bog otaca ga nije na žrtvu prisilio, već je prihvatio njegovu žrtvu za spasenje čovjeka. Dakle Bog čovjeka – Abrahama, oslobađa od patnje da žrtvuje svoga sina ali ne štedi samoga sebe ni svoga sina za naše spasenje. Jedan od razloga za takvu žrtvu jest i Božje suosjećanje, odnosno zajedništvo sa svim onim roditeljima čija će djeca biti žrtvovana, čija će djeca morati nositi križ zbog tuđih grijeha.
Za vrijeme Kristovog preobraženja pojavljuje se Mojsije koji predstavlja zakon, odnosno pravednost. A Pravednost je u tome da Bog otkupljuje griješnog čovjeka te mu vrača dostojanstvo i radost. Pojavljuje se i Ilija koji objedinjuje proroke koji navijestiše uspostavu novog svijeta. Taj novi svijet oslobođen svakog robovanja nemoguć je bez žrtve, a tu žrtvu na sebe u ime svih nas, prihvaća Krist. Možemo zaključiti da dok Bog otac objavljuje kako je Krst njegov ljubljeni sin ujedno ga i hrabri da svoju misiju izvrši do kraja. Ohrabrujući Krista hrabri svakog od nas, te nam već sada otvara vrata raja.
