U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«
Riječ Gospodnja.
Dugo nisam razumio zašto zaručnik hvali mudre djevice koje ne žele dati od svog ulja ovima kojima ponestaje, dok nisam shvatio da to ulje su zapravo naša dobra djela. To ulje daje snagu svjetiljkama za osvjetljavanje puta do susreta s zaručnikom, odnosno s Isusom Kristom. Dakle ulja, odnosno dobrih djela ili imamo ili nemamo. Stoga mudre djevice nisu mogle dati od svoga ulja.
Prispodoba o mudrim i ludim djevicama je prispodoba koja nas želi držati budnima. Naime susret s Zaručnikom, odnosno s vječnošću jednom će se sigurno dogoditi. To će biti u trenutku našeg preminuća. Dok očekujemo taj susret možemo pribavljati ulja, odnosno činiti dobra djela, a kada dođe trenutak susreta to više nećemo moći. Stoga je veoma važno iskoristi ovo vrijeme.
Vrijeme susreta s Zaručnikom, odnosno s vječnošću jest nepoznanica. Možemo ga dulje vrijeme isćekivati, a može nas i iznenaditi kada mu se najmanje nadamo. Stoga je dobro uvijek biti pripravan.
