»Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik. Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu. Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.«
Riječ Gospodnja.
Tri teme prezentira Gospodin u prezentiranom Matejevom evanđelju:
1. Bratska opomena kojom daje konkretne savjete. Od kršćanina se očekuje da brine o bratu, te ga opomene kada čini krivo. Drugi korak jest opomena u prisutnosti svjedoka, odnosno zajednice. Opomena pred svjedocima nije samo radi onoga koji je pogriješio već i radi onoga koji opominje kako bi uistinu bio siguran da ispravno prosuđuje. Nadalje, opominjanje u diskreciji znak je brige i ljubavi, nasuprot ogovaranju i klevetanju koje se obično čini u javnosti, iza leđa nesretnika.
2. Isus daje vlast svojim apostolima i njegovim nasljednicima, danas su to svećenici i biskupi da odrješuju grijehe. Upravo ovaj tekst kojega spominje i evanđelist Ivan jest jamstvo Isusa o važnosti i snazi sakramenta svete ispovijedi. Zato se treba ispovijedati i zato se ne može ispovijedati sam čovjek. Isus je dao vlast posvećenim osobama da odrješuju grijehe. Zašto to ne iskoristiti?
3. Isus govori o snazi zajedničke molitve. "ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima." Ovo je jasna Isusova poruka. I opet govori o snazi zajedničke euharistije. Dakle, onaj izgovor da se mogu i sam moliti doma gubi snagu. Da, osobna molitva u kutku vlastite sobe ima snagu, ali zajednička molitva je jača.
Zaključno: svim trima temama zajedničko je zajedništvo odnosno Kristova pouka da se do boljeg života dolazi u zajedništvu s bližnjima. Bližnji ima brigu opomenuti me, moj bližnji posvećeni službenik u ime Boga odrješuje me tereta grijeha, osjećaja krivnje, i moj mi bližnji pomože zajedničkom molitvom od Boga izmoliti određenu potrebu. Lijepo je živjeti zajedno jer preko čovjeka, mog bližnjeg, Bog mi seobjavljuje.
