U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Jeste li sve ovo razumjeli? « Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.« Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.
Riječ Gospodnja.
Dragi moji župljani. Želeći vam približit Božju riječ rado se služim primjerima iz života kojima nastojim svima nama pomoći primijeniti Božju riječ na našu konkretnu situaciju. Tako sam već u više navrata umjesto komentara donio vijest o nekom događaju u našoj župi. Upravo zato jer akteri prezentiranih događaja, dajući se drugima u spomenutom događaju, bivaju sjeme Božje riječi. Time ih ne "stavljam na oltar" već prezentiram kao osobe koje su u tom trenutku učinile nešto dobro i time bile u službi dobroga Boga. Na neki način (naravno svako naše uspoređivanje s Božjom riječju je manjkavo i nedostojno, ali ipak nam pomaže da bolje razumijemo Boga kao i naše poslanje) sudionici Oratorija upravo su poput onih Isusovih ljudi koji su upoznali ljepotu zajedništva u dvorištu svetog Josipa, ostavili zamamne ponude suvremenog svijeta i dali se jedni drugima. Zato i u ovom komentaru donosim cijeloviti izvještaj o ostvareno Oratoriju. Konačno to sam i u prošlom listiću obećao. Vaš župnik Antun.
Oratoriji "Josipova obitelj" I ovoga ljeta mladi animatori okupljeni oko Nacionalnog svetišta svetog Josipa uz pomoć i blagoslov mons. Antuna Sentea organizirali su dvotjedni oratorij za djecu. Uvjereni da svoju djecu ostavljaju u dobrim rukama animatora predvođeni Lorenom Kasunić, mnogi roditelji s radošću su dočekali još jedno izdanje ovakvog događaja kako bi njihovi sinovi i kćeri imali što ispunjenije provedene dane dok su na praznicima i možda nisu u mogućnosti uživati u morskim radostima kao ostatak njihovih vršnjaka.
Oratorij se održavao od pet sati poslijepodne sve do devet sati navečer, i tako svaki drugi dan. Poseban naglasak se uvijek stavljao na svetu misu za koju su se djeca i animatori posebno pripremali. Tako su jedni pjevali, drugi glumili, a treći se pobliže upoznavali sa službom ministranta u čemu je istaknutu ulogu imao bogoslov Patrik Paulić.
Vrijeme prije mise uglavnom je bilo ispunjeno različitim plesnim pokretima, glazbom i igrama koje su od sudionika oratorija zahtijevale malo spretnosti i razmišljanja – bilo je tu kvizova, pantomime, pokvarenog telefona, likovnih radionica i još mnogo toga. Budući da su vrućine u tim poslijepodnevnim satima bile poprilične, događanja su bila smještena u ugodnu hladovinu ispred svetih vrata što je bilo popraćeno pogledima radoznalih prolaznika te sudionika misnih slavlja.
Nakon euharistijskoga slavlja, slijedile su malo fizički napornije igre kao što je graničar, lov na blago, poštar itd. Ono čemu su se djeca posebno veselila bio je supertalent održan predzadnji dan oratorija gdje su pokazali svoje crtačke, pjevačke i plesne sposobnosti.
Veliko finale održalo se u subotu, 22. srpnja, kada su se oratoriju pridružili i roditelji. Još jedna posebnost bilo je svečano primanje novih ministranata upravo na svetoj misi u subotu. Bila je to prava slika cijelog ovog oratorija. Naime, stariji ministranti koji su također sudjelovali u oratoriju, bili su kumovi ovim novima, pomagali su im i upućivali ih. A to je ono što su djeca tijekom cijelog dvotjednog druženja radila – pomagala jedni drugima i bili potpora. Slavlje se nastavilo prezentacijom naučenih vještina te obilnom zakuskom koju su pripremili roditelji. Oratorij je završen zajedničkom molitvom djece, animatora, časnih sestara, roditelja i župnika.
Ovakvi događaji dokaz su živosti i aktivnosti Crkve, ali i poticaj svima da se što više uključe, da daruju svoje vrijeme i talente drugima i Bogu te tako pridonose zajednici u kojoj žive.
