U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.
Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«
Riječ Gospodnja.
U jutarnjim satima prve srpanjske subote počeli su stizati pojedinačni hodočasnici u Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovac. Već je uobičajeno da svećenici, molitvene zajednice, obitelji, djeca, mladi, ministranti, župljani brojnih župe, dekanati pa čak i cijele biskupije hodočaste u Nacionalno svetište svetog Josipa. Uostalom nema srijede, subote i nedjelje da ne dolaze pojedinačni hodočasnici ili organizirane zajednice iz blizine i daleka te mole zagovor svetoga Josipa, zaštitnika Hrvatske. U subotu 1. srpnja 2017. dogodilo se ipak nešto rjeđe viđeno. Svetište su ispunile redovnice. Počele su pristizati već u jutarnjima satima Kćeri Božje ljubavi Provincije Božje providnosti predvođene provincijalnom glavaricom s. Gordanom Igrec čije članice u ovoj župi Gospe Snježne i u Nacionalnom svetištu svetog Josipa djeluju pedeseti i devet godina. Onim sestrama koje su ovdje djelovale pružila se prilika da obnove uspomene s dragim ljudima negdanjim suradnicima. Bilo je dirljivo gledati kako župljani prilaze i pozdravljaju sestre, posebno s. Benjaminu Radić, dugogodišnju sakristanku i s. Brigitu Badanjak, orguljašicu. Gotovo stotinu redovnica ispunilo je Svetište. Zadivljujući prizor! Na ulazu u Svetište sestre je dočekivao i blagoslivljao rektor mons. Antun Sente ml. Nakon uvodnih, pozdravnih riječi mons. Sente je podsjetio sestre, pa i one koje su u svemu tome sudjelovale, na trnoviti nastanak Svetišta. Vrlo je slikovito iznio kako su se vizije mons. Marijana Radanovića, o nastanku Svetišta ostvarivale, a zagovor svetoga Josipa toliko očigledno djelovao.
Uz navođenje povijesnih podataka o Dubovcu, Karlovcu, Župi i Svetištu posebnu pozornost privlače brojna uslišanja o kojima mons. Sente svjedoči „kako ne prođe tjedan a da mi netko ne dođe i ne iznosi svoje svjedočanstvo uslišanja po zagovoru svetog Josipa.“ Svoje izlaganje zaključio je uvjerenjem da bi i redovnice Kćeri Božje ljubavi mogle također svjedočiti o brojnim uslišanjima koja su se dogodila zagovorom svetog Josipa. Upravo o štovanju svetog Josipa u Družbi Kćeri Božje ljubavi progovorila je s. Vinka Marović kazavši kako je od života majke utemeljiteljice Franciske Lechner, do dana današnjega štovanje svetog Josipa sastavni je dio duhovnosti Družbe. Slijedila je pobožnost svetom Josipu. Nije bilo potrebno objašnjavati kako se moli Krunica svetog Josipa. Kćeri Božje ljubavi to jako dobro znaju! Misno slavlje koje je predvodio mons. Sente uz koncelebraciju dr. Vlade Mikšića, supsidiara Svetišta, bilo je vrhunac duhovnog dijela ovoga hodočašća. Rektor Svetišta u uvodnim je riječima zahvalio sestrama na dugogodišnjem služenju u Svetištu i na današnjem hodočašću, a u homiliji naglasio da je upravo nasljedovanje služenja svetog Josipa sigurni put našem nebeskom Ocu. Važno je napomenuti da je i pjevanje na misom slavlju bilo veličanstveno. Za orguljama je bila s. Cecilija Horvat, a pjevao je zbor kandidatica i postulantica. Misnom su se slavlju pridružile redovnice Služavke Malog Isusa iz južnih krajeva Domovine putujući u Zagreb na proslavu 100 godina služenja Služavki malog Isusa u Zagrebu. Na kraju bogoslužja mons. A. Sente poklonio je provincijalnoj glavarici s. Gordani Igrec medalju Nacionalnog svetišta svetog Josipa posebno izrađenu za Godinu svetog Josipa koju je proglasio naš nadbiskup Josip Bozanić. Medalja uz logo Svetišta prikazuje svetog Josipa koji okuplja cijelu Hrvatsku. Sestrama Služavkama Malog Isusa, Splitske provincije poklonio je repliku kipa svetog Josipa uz obećanje da će i njihovoj provincijalnoj glavarici rado uručiti medalju na hodočašću njihove provincije svetom Josipu. Od Božjeg stola druženje se nastavilo u pastoralnom centru gdje su mladi Križari Svetišta okupljenim redovnicma pripremili iznenađenje: predstavu o dolasku časnih sestara u naše krajeve. Bilo je dirljivo gledati mlade kako s oduševljenjem glume biskupa Josipa Štadlera, svećenike, redovnice, a oduševljene su bile i sestre tom predstavom iznenađenja. Sestre Albanke svojim su plesom kola oduševile okupljene. Posebno je bilo dirljivo na kraju hodočašća kad je provincijalna glavarica s. Gordan Igrec, zahvaljivala mons. Sente na srdačnom dočeku predajući dar za Svetište, a monsinjor je uzeo za ruku svoju mladu župljanku Anđelu te ju, simbolično rečeno, predao na brigu i odgoj družbi Kćeri Božje ljubavi. Naime Anđela, nakon završenog osmog razreda, želi ovih dana uputiti molbu za kandidaturu u redovništvu upravo Kćerima Božje Ljubavi.
Svi koji prate hodočasniče subote u Nacionalnom svetištu slažu se da je ovo bila jedinstvena subota koja je oduševila župljane kao i brojne hodočasnike, a časne sestre učvrstila u povjerenju svetom Josipu. Svjedoci smo da se ono što je biskup Ivan Šaško propovijedao o josipovskoj Hrvatskoj na Josipovo ove godine, pred našim očima ostvaruje. Jedinstvena, do sad neviđena, hodočasnička subota.
