U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«
Riječ Gospodnja.
Promatrao sam doživotne zavjete s. Jelene. Za vrijeme obreda Jelenini su se mama i tata smiješili radosnim smiješkom. A prekrasne djevojke su brisale suze. Zašto? Zbog radosti, čežnje ili neostvarena ljubavi? Ne znam. Znam da je Jelena jedinica u roditelja, da je završila medicinski fakultet, da je bila najbolja studentica, da su joj nuđena svjetska učilišta, ali ipak je izabrala Karmel. Više sam puta razgovarao sa sestrom Jelenom i znam da se ostvarila njezina životna želja. Sva biti Kristova. Ovim doživotnim zavjetima to javno potvrđuje. Zbog toga je i sretna. Vjerujem da su to u svome djetetu prepoznali i razumjeli njeni roditelji, zato su se smiješili. Nije li to prava roditeljska ljubav koja se raduje radosti svoga djeteta, pa makar ne ostvarilo roditeljska očekivanja. Roditelj je zapravo najradosniji kada vidi radosno dijete. Radost roditelja zbog Jelene bila je očita. A djevojke? Znam da je s. Jelena na svoje vjenčanje s zaručnikom Kristom pozvala svoje kolegice s fakulteta. Dakle, to su već sada uspješne liječnice. Ljudski gledajući lijepo su izgledale. Ukusno i profinjeno odjevene. Vjerojatno nemaju problema nabaviti prikladnu robu. No, ipak su plakale. Zašto? Zbog Jelene radosti? Ne, to nisu bile suze sažalijevanja, zasigurno ne sažalijevanja sestre Jelene. Ipak, na licu su im potekle suze. Čak su im malo i šminku poremetile. Ne mogu tvrditi zašto su plakale. Ipak, nekako bih želi da se onakav smiješak radosti koji se prelijevao sa lica karmelićanke Jelene na njene roditelje i obrnuto jednom preljeva s lica onih djevojaka na lica njihovih roditelja. Baš kao što se osmjeh radosti preljeva s lica Oca i Sina nebeskog.
