U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: "Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.«
Riječ Gospodnja.
Je li s. Felicita znala kuda Krista odlazi? Je li upoznala Put? Vjerujem da će nam odgovor dati preč. Matija Pavlaković svojim oproštajnim govorom na pogrebu s. Felicite u Granešin 12.5.2017.g: "S. Felicita je, nenametljiva i jednostavna, a srdačna i mudra, postala dio nas, karlovačkog kraja i naše župe. U svijetu bi rekli „dobri duh“, a mi dobra Božja duša za sve nas. Takva je bila, jer je davno stupila u školu Srca Isusova, koja uči lekcije o krotkosti, poniznosti, poslušnosti, staloženosti, strpljivosti… Plodovi su se vidjeli i u njezinim posljednjim danima, kada je trpjela u svojoj bolesničkoj sobi i krevetu, te očitovala svoju zrelost…
Zadivljujuće je kod nje, naoko žene i redovnice „staroga kova“ i formi, otkriti svježinu duha i raspoloživost srca, po kojima je sačuvala, izgradila i njegovala tako prisni odnos s Gospodinom, zatim živom ljubavi koja nadvisuje i daje dušu svakom propisu i formi, poslušnost poglavaricama koja nije opterećena razlikama u dobi i postavkama, izrazito poštovanje prema svećenicima što je bilo očito i po broju posjeta svećenika u bolnicu Dubrava tijekom ovih posljednjih mjeseci njezina života, jer svi smo mi zajedničari molitve i lijepih sjećanja na s. Felicitu.
Nekoliko mjesta utkano je u život s. Felicite – Milna na otoku Braču, Vitez u BIH, Zagreb (Granešina, Palmotićeva), Karlovac-Dubovac i Pleternica. ….
A mi joj, poput nje same, što je činila nebrojeno puta za života i trpeća, kada je već bila slaba da je šaputala, iz srca punoga ljubavi i zahvalnosti izgovaramo jednoveliko, bezgranično: „Hvala!“ – „Hvala vam, draga s. Felicita!“ – Ali, dopustite, da iskreno nadodam: „Volimo vas, s. Felicita“ – „Molite za nas Isusa, Mariju i svetoga Josipa, s. Felicita! Jer, evo, skoro će „srijeda svetom Josipu“, doći će hodočasnici. Pred nama je puno toga u Karlovcu. Budite nam i dalje iz neba blizu, s. Felicita, dok ne budemo zajedno u lijepom nebu s Isusom Uskrslim, Majkom Marijom i svetim Josipom kojega ste posebno štovali i častili!“"
