U ono vrijeme: Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!«
Riječ Gospodnja.
Konačno sam došao u obitelj malog Borne. Uvijek me iznenadi svojim razmišljanjem. Nakon što smo izmolili molitve za blagoslov obitelji i doma nastavili smo druženje razgovarajući. Borna je imao potrebu ispripovjediti mi kako ima dokaz da Bog postoji. Izašao je sa sestrama izvan kuće, i odjednom primijeti da je izgubio ključ. Tko će ga sada naći kad je sve zatrpano snijegom? Počeo je moliti i odmah cipelom zgrabio baš onaj snijeg koji je skrivao ključ. Ali ima još župniče užurbano će Boran. "Neki moji prijatelji ne vjeruju u Boga, a ja im kažem da Bog postoji" pripovijeda mi Borna i nastavlja: "Vidite ja sam mlađi od njih a imam bolje ocjene iz matematike nego oni koji su stariji. No ja znam da meni Bog pomaže i zato sam bolji iz matematike" zaključuje Borna.
Itekako sam svjestan da bi ove Bornine razloge mnogi mogli osporiti i nasmijati im se, ali ipak, mene uvijek iznova oduševi Bornina oduševljenost Bogom i sigurnost s kojom on o Bogu priča.
Da je bio u blizini Ivana koji je krstio Isusa siguran sam da bi primijetio otvorena nebesa i Duha Svetoga koji silazi u obliku goluba te čuo glas: "Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!" Isto sam tako siguran da to nisu svi u mogućnosti doživjeti. Ne zato je im nije dano, već zato što im nedostaje Isusove poniznosti koju je pokazao i u trenutku kada je dozvolio da njega Stvoritelja krsti Ivan – stvorenje.
I još nešto, Borna je uistinu dobar iz matematike, te ima još mnogih talenta, a ipak je svjestan da sve ovisi o Bogu.
