U ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.
Riječ Gospodnja.
U prizemlju gdje stanuje baka molimo za blagoslov obitelji i kuće. Za vrijeme naše molitve čuju se brzi koraci djece u gornjem stanu. To su vaši unuci pitam baku? A ona: "… da nema te djece ne znam kako bi preboljela smrt svoga supruga koji nas je napustio pred nešto mjeseci. Upravo u najtežim trenucima, kada mi najviše nedostaje, moji me unuci podignu."
Odlazimo na gornji kat, djeca dotrčavaju iz svih soba. Ta šestero ih je, s tatom i mamom osmero. Sve nekako pršti od života. Lijepo mole, najmlađoj je tek neka godina, a najstariji je srednjoškolac. I sam se prisjećam svojih djetinjih dana, blagoslova obitelji, kao i proslave mlade mise.
Kako to već biva na selu kada je svadba, a za mladu misu još više, svaki susjed nastoji pomoći. Netko u raznim poslovima, a drugi donoseći, ulja, brašna, jaja, mesa ili što već smatraju prikladnim. Zapravo cijelo selo se zajedno veseli. Za mladu misu još i više. Tih dana prije mladomisničkog slavlja prolazio moj brat Ivan selom. Zaustavi ga susjed Pero riječima: "Ivane stani malo. Gledaj kako je to u životu. Dok se vas devetero rađalo svi smo mi u selu pomalo gunđali na vašeg oca Slavka i majku Milkicu. Sirotinju rađaju. Tko će vas hraniti? A sada, svi smo ponosni na vas. Čuj, a što bi tebi falilo kada bi oženio moju Anu?" Ispripovjedio mi je moj brat Ivan nekoliko mjeseci nakon mlade mise zaključujući kako bi susjed Pero htio postati dio naše obitelji. Prošlo je od toga već dvadeset godina. Moj se brat Ivan oženio Marijom s kojom ima troje djece. Sva moja braća imaju obitelji, svoje kuće i više se puta na godinu svi zajedno susretnemo. To su baš lijepa obiteljska druženja za svih nas šezdesetak.
A Ana, Perina kći, je i dalje sama.
Tako ja, sa svojom braćom pohranjujem u sjećanju hrabrost naših roditelja što nas rodiše!
