Nedjeljna čitanja

4. nedjelja došašća

  Isus će se roditi od Marije, zaručene za Josipa, sina Davidova. Mt 1, 18-24 Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.

Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako.

Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.

Riječ Gospodnja.

Pristupilo mi je više ljudi nakon zornica i nakon ispijene kave ili čaja s komentarom da sam pogriješio profesiju: "Trebali ste biti konobar ili ugostitelj." Vjerojatno su bili zadovoljni posluženim cappuccinom, kuhanim vinom ili čajem. S jedne mi je strane bila draga ta pohvala (barem sam je tako doživio) a s druge strane sam se zamislio. Možda sam stvarno pogriješio profesiju i nisam trebao biti svećenik već ugostitelj. Istina, prije odlaska u Sjemenište razmišljao sam o građevini. A i o graditeljstvu sam nešto naučio kroz svoj svećenički staž.

Priznajem da se poput svetog Josipa i sam pitam jesam li dorasto povjerenju kojega mi Bog dariva? Htio bih baš poput svetog Josipa pobjeći, jer tako često ne razumijem, učinim pogrešno, stavim naglasak na manje i nevažni trenutak, i nadasve, bivam nedostojan svećeničkog reda i svetih otajstva koja dotičem.

Ipak, svećenik jesam, svjedok sam mnogih osmjeha radosti ostvarenih u sakramentima koji su se dogodili križanjem mojih ruku, i mnogih obrisanih suza, kao i zasađenih cvjetova ukrašeni dvorišta crkvenih zgrada. Svjedok, a Bog i samo Bog je činitelj.

A kavu, kavu ću i dalje posluživati vama moji župljani i štovatelji svetog Josipa, pa makar samo zbog nje, došli u sjenu Josipova svetišta i osjetili radost Novorođenog Spasitelja. I ostat ću svećenik, jer, lijepo je biti svećenik!

Čitaj dalje

“Sveti Josipe nauči nas sanjati život i živjeti naše snove!”

“Božić tad i sad” Božićna predstava ZAMAK-a

Ususret Božiću u zajedništvu