U ono vrijeme: Podrugivali se Isusu glavari s narodom: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!«
Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.«
Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«
Riječ Gospodnja.
Tko je ovdje u središtu priče? Razbojnik za koga neki kazaše da je cijeli život krao, i na kraju "ukrao" raj ili Isus potuna nevinost osuđena na najstrožu i najsramotniju kaznu – smrt raspećm?
Jučer sam s krizmanicima hodočastio stopama blaženog Miroslava Bulešića. Posjetili smo crkvu i župni dvor u Lanišću gdje je taj mladi dvedesetsedmogodišnji svećenik ubijen samo zato jer je bio dobar – pravi svećenik, a njegov krvnik dobio samo uvjetnu kaznu od nekoliko mjeseci. Gdje je tu pravda? Ipak, s vremenske distance neke je stvari mogće bolje sagledati i razumijeti. Danas nam je svima poznato da je Kristova smrt bila potrebna kako bi se dogdilo uskrsnuće kojim je Bog pobijedio smrt i ponovno otvorio vrata raja svakom čovjeku. Slično se događa i u Istri. Naime, Bulešićevim krvnicima je smetalo što krizmava mlade ljude u kojima su oni vidjeli svoje buduće SKOJ-evce. Ubojstvom su to možda na trenutak zaustavili, a zapravo su posijali sjeme novih kršćana među kojima su i 160 karlovačkih krizmanika koji su hodočastili na mjesto mučeništva, te okupljeni oko posmrtnih ostataka blaženika slavili Gospodina i postali bolji kandidati sakramenta krizme i kršćani. Da su oni Bulešiveći krvnici znali da će njihov krvavi pohod na Lanišće "isprovocirati" dovoditi na tisuće hodočasnika na grob mladog mućenika vjerojatno bi odustali od svog nauma. No, oni to ne mogaše razumijeti, jer je ta Božja logika čovjeku bez Boga tako nedokučiva. Očito zato Bog dopušta i sam prihvača križ kako bi razni lopovi – kradljivici ovoga svijeta spoznali: za prave se vrijednosti treba založiti, koji puta i život darovati. Mnogima danas nedokućivo, a mladima tako razumljivo i prihvatljivo. Blaženi Miroslav Bulešić imao je tek 27 godina. I bio je naš, Hrvat iz Istre!
